20.5.2009
A sad adio..

Sto je najgore umro je ko zna kad,  ali su ga pronasli tek prekjuce , jer se vise nije moglo prolaziti od smrada koji je izbijao kroz  vrata . Prvo su dosli iz Stambenog ... kucali ....kucali .... onda otkljucali , zvali policiju...dodjose kola hitne i odnesose ga.

Prije tri godine me tako uplasio.... Sjedila sam na balkonu i iz njegovog stana se cuo hropac .U pocetku tih , samo blago krkljaknje , a onda sve jace i jace . On krklja , ja ne disem . Znala sam da zivi sam , znala sam i kakvi su, da ne vole da im se kuca na vrata, ali opet ... sidjoh i zakucah...da pomognem .. da vidim.. Nije otvorio , ali kada sam se popela u stan i izasla na balkon krkljanje se vise nije culo. Pretpostavila sam da je pomislio da sam  mu se  dosla na vrata zaliti da je preglasan. Udjoh u kupatilo i ...culo se ...tiho ..njegovo kasljanje ...krkljanje ....tisina .....kasljanje...hropac...tisina .Ponavljalo se to jos nekoliko puta u toku ovih par godina , ali valjda sam se bila navikla .. nije me  plasilo . A i da jeste moja pomoc nije bila potrebna, on se sasvim odlicno izgleda snalazio sam.

Juce je dosla aukcijska kuca i pokupila njegov namjestaj . Slike sam vidjela  bacene u reciklazni kontejner za papir kada sam bacala stare reklame , a garderoba je pretpostavljam zavrsila u  kontejneru za zemlje Treceg svijeta . Nakon toga firma za ciscenje je sve fino dezinfikovala , ocistila i uglancala. Poneko  bi prosao pored sirom otvorenih vrata i zgadjeno zacepljavao nos. Juce sam trcala natrag  kao luda i kopala po onom kontejneru . Uzela sam jednu ..On...na njemu siva tanka kosulja i pantalone ...Ruke prekrstene na grudima , kosa gusta pada mu preko usiju ...i osmijeh ...sirok ...zadovoljan ...

Pobogu ...kako se zvao  ???

Objavio Ronja u 15:10 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
13.5.2009
Hui Duck i ja

Stojim ispred skole u maloj staklenoj kabini i sporo uvlacim posljednji dim predposljednje cigarete  iz posljednje kutije ronhil-a koju je kamionom dovezao neki Poljak Goshim. Dobar je Goshim , svakog 15-og u mjesecu je tu. Nije kao ostali i nikad mi ne nudi drugú vrstu cigareta. I understand ...you .. nolstagic kaze mi na poljsko-engleskom. Yes ... I am ...

Hui Duck je ozenio Svedjanku. On kaze da je to samo zbog papira , ali ja ipak mislim da se u medjuvremenu zaljubio u plavusu sa savrsenim zubima. Hui Duck ne pusi. Uvijek me ceka  ispred moje staklene kupole da izadjem smrdljiva i sretna. Jednom se naljutio jer sam mu rekla da pretpostavljam da mu je omiljeni glumac Bruce Lee . Hui Duck je sa Taylanda , ne voli kineze i kaze da Taylandzani nemaju nikakve slicnosti sa kinezima. Hajde da mu vjerujem... Hui duck je moj najbolji prijatelj..

Na casu sjedimo zajedno. On pravi origami, a ja sjedim i pisem i svoju i njegovu zadacu. Na rucku sjedimo zajedno iako ne moze da podnese miris mesa. Hui Duck je moj najbolji prijatelj, ali i vegeterijanac. Njegove oci su uske, crne male... moje krupne buljave i plave, ali pogled nam je isti kad kod pricamo o zemljama iz kojih dolazimo. Prvih godinu dana j emislio da dolazim iz Monte Karla i uporno me pitao zasto sam otisla iz tako bogate zemlje. Ja sam nastavila da pricam o ljepotama i prirodnim resursima Montenegra, a on je potvrdno klimao glavom i govorio da zna, pricao o predivnim jahtama, o bogatim ljudima i lijepim zenama i ja potvrdno klimala glavom odusevljena sto covjek zna za moju zemlju, zemlju za koju pola Evrope nikad culo nije. Sve dok jednog dana na seminaru nisam dobila zadatak da u slici i rijeci predstavim zemlju iz koje dolazim. Tad je prvi put cuo za Montenegro. I on i svi ostali. .. Hui Duck zna da broji  ed...da..tiii..seti...pet  na mom jeziku , zna da kaze Dobal dan ali Jebem ti zivot izgovara savrseno. Njemu nista ne smeta, u savrsenom je skladu sa svime i svima. Njega nista ne zanima. Hui Duck je moj najbolji prijatelj.

Danas nije u skoli i nema ga ispred moje staklene kupole. Umjesto njega drustvo mi pravi Zumra iz Pazara. Utegnuta u bijele farmerice zadovoljno ceslja svoju crnu kosu prstima punim zlata . Ponudih joj zadnju cigaretu iz kutije , a ona je nonsalantno odbi vadeci svoju kutiju Marlbora . .

. Jaooo moja ti kako mozes pusiti te stranjske cigare? Juce sam bilja på stan, fe faaan sve neke rasprodaje pih, ne bih ja to sad kupovalja. Ja samo ono najskuplje... A znas da se Larisa i Dino opet razvode?? Ona se spandjalja sa nekim Svedjanom punim para. Ma pametna , sta ce joj onaj goljo, nista nema. Jedino zbog dece , malo zo mi njiha , al hajde veljika su , naviknuce se. A sta ti radis ? Pa pobogu sto se ne nasminjkas , sredi se maljo izgledas ko ovi Svedjani. A nisi trudna ? Pa sta cekate vise?

Hui Duck je moj najbolji prijatelj....Hui Duck je moj najbolji prijatelj...

Objavio Ronja u 16:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
23.4.2008
Pocinjem ....

 Prvo sam htjela pisati dnevnik . Fino uzeti papir i olovku u ruke i na stari  , dobri  , primitivni nacin zapisati sve ono sto imam reci . Ipak je ovako lakse . Brze se prate misli a one samo nadiru i nadiru .

Jos davno mi je dosadilo da zivimo sami ... Nasa ljubav je vac dugo cvjetala i ja i Mili ( moj suprug ) odlucili smo da je vrijeme da tisinu u prevelikom stanu zamjenimo vikom drekom placem i ukakitim pelenama . Ali to se nije dogodilo . Umjesto toga i nakon tri godine , ja i Mili jos uvijek sjedimo u istom velikom stanu - sami .. Ponekad mi se cini tako daleko to moje odusevljenje djecom . Cini mi se naivnim to planiranje svog zivota . Niko ne zna sta ga ceka . Covjek samo misli da drzi sve konce u svojim rukama . Oni sretni , koji se nikad nisu usudili rizikovati i pozeljeti vise od onoga sto imaju  , ostace zauvijek sretni i sigurni  , uljuljkani u svoja ubjednjenja . Ali ja nisam medju njima .

Strasno se ljutim na pominjanje relacije Bog - ja , od strane drugih ljudi . Ne vjerujem da taj Bog ima toliko vremena da svakom uslisi njegove zelje u momentu kad ih ta osoba pozeli . Ja necu da cekam kada ce  mu se moja , medju gomilom  drugih molitvi zalijepiti slucajno za rukav  , pa ce je procitati . Sama cu ja doci do toga sto zelim ...  Nemam vise straha od nepoznatog , vec odavno sam se pomirila sa svima strahovima u sebi . Nemam vise ljutnje , pomirila sam se sa svime .

Ja znam da cu uspjeti . Nadam se uskoro .

Nova bala uputnica je tu ..ispred mene . Nadam se da cu pronaci odgovore .. A Bog ako hoce neka bude uz mene , ako ne - bice Mili .

Objavio Ronja u 15:00 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar