<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Ronjin svijet </title>
<description>Hronika planiranog pisana za nekog ko jos ne postoji . 
Ako se ikada sretnemo srescemo se u suzama i bolu , to sigurno znam ... </description>
<link>https://www.blogoye.me/ronja/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Fri, 17 Jul 2026 11:39:52 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title> A sad adio..</title>
    <description>Sto je najgore umro je ko zna kad, &amp;nbsp;ali su ga pronasli tek prekjuce , jer se vise nije moglo prolaziti od smrada koji je izbijao&amp;nbsp;kroz &amp;nbsp;vrata . Prvo su dosli iz Stambenog&amp;nbsp;... kucali&amp;nbsp;....kucali ....&amp;nbsp;onda otkljucali , zvali policiju...dodjose kola hitne i odnesose ga. 
Prije tri godine me tako uplasio.... Sjedila sam na balkonu i iz njegovog stana se cuo hropac .U pocetku tih , samo blago krkljaknje , a onda sve jace i jace . On krklja , ja ne disem . Znala sam da zivi sam , znala sam i kakvi su, da ne vole da im se kuca na vrata, ali opet ... sidjoh i zakucah...da pomognem ..&amp;nbsp;da vidim..&amp;nbsp;Nije otvorio , ali kada sam se popela u stan i izasla na balkon krkljanje se&amp;nbsp;vise nije culo. Pretpostavila sam da je pomislio da sam&amp;nbsp; mu se &amp;nbsp;dosla na vrata zaliti da je preglasan. Udjoh u kupatilo i ...culo se ...tiho ..njegovo kasljanje ...krkljanje ....tisina .....kasljanje...hropac...tisina .Ponavljalo se to jos nekoliko puta u toku ovih par godina , ali valjda sam se bila navikla .. nije me&amp;nbsp; plasilo . A i da jeste moja pomoc nije bila potrebna, on se sasvim odlicno izgleda snalazio sam.
Juce je dosla aukcijska kuca i pokupila njegov namjestaj . Slike sam vidjela &amp;nbsp;bacene u reciklazni kontejner za papir kada sam bacala stare reklame , a garderoba&amp;nbsp;je pretpostavljam zavrsila u &amp;nbsp;kontejneru za zemlje Treceg svijeta . Nakon toga firma za ciscenje je sve fino dezinfikovala , ocistila i uglancala. Poneko&amp;nbsp; bi prosao pored sirom otvorenih vrata i zgadjeno zacepljavao nos. Juce sam trcala natrag &amp;nbsp;kao luda i kopala po onom kontejneru . Uzela sam jednu ..On...na njemu siva tanka kosulja i pantalone ...Ruke prekrstene na grudima , kosa gusta pada mu preko usiju ...i osmijeh ...sirok ...zadovoljan ...
Pobogu ...kako se zvao&amp;nbsp; ???</description>
    <pubDate>Wed, 20 May 2009 15:10:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/ronja/64142/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Hui Duck i ja </title>
    <description>
Stojim ispred skole u maloj staklenoj kabini i sporo uvlacim posljednji dim predposljednje cigarete &amp;nbsp;iz posljednje kutije ronhil-a koju je kamionom dovezao neki Poljak Goshim. Dobar je Goshim , svakog 15-og u mjesecu je tu. Nije kao ostali i nikad mi ne nudi drug&amp;uacute; vrstu cigareta. I understand ...you&amp;nbsp;.. nolstagic kaze mi na poljsko-engleskom. Yes ... I am ...
Hui Duck je ozenio Svedjanku. On kaze da je to samo zbog papira , ali ja ipak mislim da se u medjuvremenu zaljubio u plavusu sa savrsenim zubima. Hui Duck ne pusi.&amp;nbsp;Uvijek me ceka &amp;nbsp;ispred moje staklene kupole da izadjem smrdljiva i sretna. Jednom se naljutio jer sam mu rekla da pretpostavljam da mu je omiljeni glumac Bruce Lee . Hui Duck je sa Taylanda , ne voli kineze i kaze da Taylandzani nemaju nikakve slicnosti sa kinezima. Hajde da mu vjerujem... Hui duck je moj najbolji prijatelj..
Na casu sjedimo zajedno. On pravi origami, a ja sjedim i pisem i svoju i njegovu zadacu. Na rucku sjedimo zajedno iako ne moze da podnese miris mesa. Hui Duck je moj najbolji prijatelj, ali i vegeterijanac. Njegove oci su uske, crne male... moje krupne buljave i plave, ali pogled nam je isti kad kod pricamo o zemljama iz kojih dolazimo. Prvih godinu dana j emislio da dolazim iz Monte Karla i uporno me pitao zasto sam&amp;nbsp;otisla iz tako bogate zemlje. Ja sam nastavila da pricam o ljepotama i prirodnim resursima Montenegra, a on je potvrdno klimao glavom i govorio&amp;nbsp;da zna, pricao o predivnim jahtama, o bogatim ljudima i lijepim zenama i ja potvrdno klimala glavom odusevljena sto covjek zna za moju zemlju, zemlju za koju pola Evrope nikad culo nije. Sve dok jednog dana na seminaru nisam dobila zadatak da u slici i rijeci predstavim zemlju iz koje dolazim. Tad je prvi put cuo za Montenegro. I on i svi ostali. .. Hui Duck zna da broji&amp;nbsp;&amp;nbsp;ed...da..tiii..seti...pet &amp;nbsp;na mom jeziku , zna da kaze Dobal dan ali Jebem ti zivot izgovara savrseno. Njemu nista ne smeta, u savrsenom je skladu sa svime i svima. Njega nista ne zanima. Hui Duck je moj najbolji prijatelj.
Danas nije u skoli i nema ga ispred moje staklene kupole. Umjesto njega drustvo mi pravi Zumra iz Pazara.&amp;nbsp;Utegnuta u bijele farmerice zadovoljno ceslja svoju crnu kosu prstima punim zlata . Ponudih joj zadnju cigaretu iz kutije , a ona je nonsalantno odbi vadeci svoju kutiju Marlbora . .
. Jaooo moja ti kako mozes pusiti te stranjske cigare? Juce sam bilja p&amp;aring; stan, fe faaan sve neke rasprodaje pih, ne bih ja to sad kupovalja. Ja samo ono najskuplje... A znas da se Larisa i Dino opet razvode?? Ona se spandjalja sa nekim Svedjanom punim para. Ma pametna , sta ce joj onaj goljo, nista nema. Jedino zbog dece , malo zo mi njiha , al hajde veljika su , naviknuce se. A sta ti radis ? Pa pobogu sto se ne nasminjkas , sredi se maljo izgledas ko ovi Svedjani. A nisi trudna ? Pa sta cekate vise? 
Hui Duck je moj najbolji prijatelj....Hui Duck je moj najbolji prijatelj...
</description>
    <pubDate>Wed, 13 May 2009 16:17:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/ronja/63811/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Pocinjem ....</title>
    <description>&amp;nbsp;Prvo sam htjela pisati dnevnik . Fino uzeti papir i olovku u ruke i na stari&amp;nbsp; , dobri&amp;nbsp; , primitivni nacin zapisati sve ono sto imam reci . Ipak je ovako lakse . Brze se prate misli a one samo nadiru i nadiru .
Jos davno mi je dosadilo da zivimo sami ... Nasa ljubav je vac dugo cvjetala i ja i Mili ( moj suprug ) odlucili smo da je vrijeme da tisinu u prevelikom stanu zamjenimo vikom drekom placem i ukakitim pelenama . Ali to se nije dogodilo . Umjesto toga i nakon tri godine , ja i Mili jos uvijek sjedimo u istom velikom stanu - sami .. Ponekad mi se cini tako daleko to moje odusevljenje djecom . Cini mi se naivnim to planiranje svog zivota . Niko ne zna sta ga ceka . Covjek samo misli da drzi sve konce u svojim rukama . Oni sretni , koji se nikad nisu usudili rizikovati i pozeljeti vise od onoga sto imaju&amp;nbsp; , ostace zauvijek sretni i sigurni&amp;nbsp; , uljuljkani u svoja ubjednjenja . Ali ja nisam medju njima . 
Strasno se ljutim na pominjanje relacije Bog - ja , od strane drugih ljudi . Ne vjerujem da taj Bog ima toliko vremena da svakom uslisi njegove zelje u momentu kad ih ta osoba pozeli . Ja necu da cekam&amp;nbsp;kada ce &amp;nbsp;mu se moja , medju gomilom &amp;nbsp;drugih molitvi zalijepiti slucajno za rukav&amp;nbsp; , pa ce je procitati . Sama cu ja doci do toga sto zelim ...&amp;nbsp; Nemam vise straha od nepoznatog , vec odavno sam se pomirila sa svima strahovima u sebi . Nemam vise ljutnje , pomirila sam se sa svime .
Ja znam da cu uspjeti . Nadam se uskoro .
Nova bala uputnica je tu ..ispred mene . Nadam se da cu pronaci odgovore .. A Bog ako hoce neka bude uz mene , ako ne - bice Mili . </description>
    <pubDate>Wed, 23 Apr 2008 15:00:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/ronja/40562/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>