iz (mojih) dječjih usta
...nevjerojatno, ali na inspiraciju za ovaj post, dođoh preko nogometa... brbljam sa jednim net friendom i ispričam tj. otipkam mu priču kako je moj stari nogometaše zvao seronjama... volio je gledati nogomet i jako se nervirao kad bi naši igrali loše, pa se nerijetko dalo čuti: "e, baš ste seronje"... ili "jebem ti seronje" i sl... uglavnom, seronje u raznim kombinacijama.. i tako jednom vidim ja nogomet na tv-u (bilo mi je kojih 5, 6 godina) i viknem starom: "tata, igraju tvoji seronje"...
... i ta me priča podsjeti na nekolicinu bisera iz djetinjstva... zanimljiva je ta dječja logika...
...kad smo putovali na more vlakom pitala sam mamu koliko to dana i noći putujemo... jer, bilo je mnogo tunela, a kako vlak brzo vozi, zaključih da brzo prolazi kroz dan i kroz noć... izgleda mi nije bilo sumnjivo što je kroz dan vlak vozio duže... uostalom, noć i tako prestavaš pa ni nemaš pravi osjećaj koliko stvarno traje...
...zatim, nije mi nikako bilo jasno kako moja susjeda nataša (s kojom sam stalno bila u, naravno, natjecateljskom odnosu) ima isti tom i jerry crtić na svom tv-u, a tv aparati su nam različiti?!... nema smisla, zaista... :-)
...ili, kako to da se film ili emisija ne nastavi na istom mjestu na kojem je zaustavljena kad je ugašen tv?!... nego, upališ ga a ono nešto sasvim deseto...
...a tek ushićenje s kojim sam došla i mami saopćila da je tanjina mama zavodnica!!! mama me pitala znam li ja što je to zavodnica, i kako ja to mislim? a ja sam suvereno (i vjerojatno ponosno kako sam to samo pametno zaključila) izrekla kako tanjina mama radi u zavodu....
...i, jako mi se sviđala riječ umjetnik, pa sam starce pitala šta je to umjetnik... kad su mi vratili protupitanje da šta ja mislim šta je umjetnik (imali su dobru strategiju) ja sam odgovorila da je to čovjek koji radi umjetne zube...
...kad sam se upisivala u školu, između ostalog, vodili su me okijeru.. to je naime okulist...
...a, prva riječ koju sam izgovorila, nakon valjda uobičajenih mama i tata, bila je kamen... zato valjda sada tajo volim kamenje i dovlačim ga sa svih strana svijeta...
-------------
...vjerujem da i vi imate svojih bisera... let's share!!!!....
... i ta me priča podsjeti na nekolicinu bisera iz djetinjstva... zanimljiva je ta dječja logika...
...kad smo putovali na more vlakom pitala sam mamu koliko to dana i noći putujemo... jer, bilo je mnogo tunela, a kako vlak brzo vozi, zaključih da brzo prolazi kroz dan i kroz noć... izgleda mi nije bilo sumnjivo što je kroz dan vlak vozio duže... uostalom, noć i tako prestavaš pa ni nemaš pravi osjećaj koliko stvarno traje...
...zatim, nije mi nikako bilo jasno kako moja susjeda nataša (s kojom sam stalno bila u, naravno, natjecateljskom odnosu) ima isti tom i jerry crtić na svom tv-u, a tv aparati su nam različiti?!... nema smisla, zaista... :-)
...ili, kako to da se film ili emisija ne nastavi na istom mjestu na kojem je zaustavljena kad je ugašen tv?!... nego, upališ ga a ono nešto sasvim deseto...
...a tek ushićenje s kojim sam došla i mami saopćila da je tanjina mama zavodnica!!! mama me pitala znam li ja što je to zavodnica, i kako ja to mislim? a ja sam suvereno (i vjerojatno ponosno kako sam to samo pametno zaključila) izrekla kako tanjina mama radi u zavodu....
...i, jako mi se sviđala riječ umjetnik, pa sam starce pitala šta je to umjetnik... kad su mi vratili protupitanje da šta ja mislim šta je umjetnik (imali su dobru strategiju) ja sam odgovorila da je to čovjek koji radi umjetne zube...
...kad sam se upisivala u školu, između ostalog, vodili su me okijeru.. to je naime okulist...
...a, prva riječ koju sam izgovorila, nakon valjda uobičajenih mama i tata, bila je kamen... zato valjda sada tajo volim kamenje i dovlačim ga sa svih strana svijeta...
-------------
...vjerujem da i vi imate svojih bisera... let's share!!!!....