...tok misli... https://www.blogoye.me/purplemoon/ sr Sat, 18 Jul 2026 16:25:30 +0200 BlogOye! ...bez mnogo dodatnih riječi... pogledajte post od prije 3 godine :-) www.blogoye.net/purplemoon/10732/...jedan+druga%E8iji+pogled+na+valentinovo....html živjeli! Sat, 13 Feb 2010 10:36:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/75625/ ...u kojem će ljudi znati kako da budu slobodni i dobro se osjećati sa sobom onakvi kakvi jesu... hm... ...raditi s ljudima vjerojatno je jedan od većih izazova u životu... ...doslovno svaki dan se moj ego nađe u situaciji da se čudi drugom egu... ...trudim se biti to što jesam, stajati iza toga, biti iskrena, ono što jesam... svakodnevno sam u kušnjama...  procjenjujem, sudim... mislim da sam u nečem bolja od nekog drugog, da bolje znam bolje kužim... pa, opet u nekim situacijama o sebi mislim i sudim manje od onog kako jest... i tako... ... nitko nije cijepljen protiv toga... (vidiš, to bi bio unosan biznis - cjepivo protiv ego spika)... ...nastojim bar osvijestiti ta stanja koja su, recimo, nepoželjna... reći sama sebi - aha, eto te, ulovila sam te... nastojim zaustaviti se kad zabrijem... ušutjeti kad krenem da pričam "preko nekoga", i imati strpljenja da saslušam... i tako... ima toga... trudim se, i uspjevam... nekad više nekad manje... ali... još uvijek me iznenadi kad ljudi - još oni koji, kao, rade na sebi - u velikoj mjeri sude druge ljude. drugi su im dobri dok odgovaraju njihovoj slici o svijetu, i njima samima. ako, dovoljno je samo jednom, učine nešto što iskače iz te slike - o, ne, već više nisu dobri... ...iznenadi me, kako spremno odbace drugog, više im nije dobar... jer čini nešto svoje, bez njih... ...iznenadi me, arogancija i agresivnost, ona unutarnja, kažu pasivna... a nekad i nije pasivna....možda nije fizička... ali gruba, verbalna... ...iznenadi me, kad ljudi razgovarajući zvuče kao da su u 6.b i žele jedni drugima dokazati tko je bolji u nogometu, matematici, ili tko je veća faca u školi... ...iznenadi me, jakost na riječima, a slabost u življenju... ... i tako se ja iznenađujem, sa sviješću da sam tome sama doprinijela očekujući... ...i tako ja sanjam o svijetu u kojem će ljudi znati kako da budu slobodni i dobro se osjećati sa sobom onakvi kakvi jesu... Thu, 14 Jan 2010 21:43:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/74370/ show up be there speak the truth don't get attached to the outcome ...ancient wisdom of elders... ------------------ pojavi se budi prisutan govori istinu ne vezuj se za ishod *************************** pozdrav dragim blogerima, starima i novima... ne bilo me dugo, skoknuh podijeliti tekst koji mi se još davno svidio... Sun, 10 Jan 2010 23:28:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/74233/ kad sve zbrojim i oduzmem, zaista, sve se svodi na ples... disanje je ples... kretanje je ples... svakodnevne aktivnosti su ples... posao je ples... sex je ples... tuširanje je ples... spavanje je ples... u tišini ili s muzikom... oboje se računa... iako, u zadnje vrijeme malo sam plesala... manje nego inače... i fali mi... malo sam nadoknadila prošli tjedan na hvaru... skupilo se nas par... hvar je miran i gotovo mrtav u ovo doba godine... otisle smo na piće nakon večere u sidro... bilo je prazno unutra... dva konobara, i nas četiri... dio ekipe vani... muzika nas je ponijela... i za nemalo unutarnji prostor se popunio... nama to nije toliko igralo ulogu... nama je bilo važno da plešemo.... plesale smo kao da nas nitko ne vidi... i istovremeno kao da smo plesne zvijezde... :-) no, naš ples nema zadane korake... nas ples vodi tijelo... ono kako se ono osjeca... tijelo i dah diktiraju pokrete... tijelo preuzima ritam i zauzima prostor... tijelo je ples... ples je tijelo... ja sam ples... i ja sam tijelo... i tako u krug... što tebi znači ples? Fri, 24 Oct 2008 21:11:00 +0200 https://www.blogoye.me/purplemoon/50702/ znate li... nije me dugo bilo na blogu... vidim tu neke nove nickove, nove ljude... ponešto poznatih... počela sam u zadnje vrijeme ponovno da pišem, no ne na blogu, već onako za sebe... no, kako mi je upravo ovaj blog posebno prirastao za srce, nekako poželjeh ostaviti (ponovno) nekog traga na njemu... možda se neki od vas sjećaju onog posta koji se zvao "...znaš..."... postala sam ga prije cca 2 godine... e, te su riječi dobile melodiju... i to je bio poklon meni od njega za kojeg sam znala da ću ga prepoznati kad se pojavi :-))) text možete naći u postu od 26.4.2006., a melodija za sada ostaje samo za moje uši... :-) što ima kod vas? ---------- everything will be ok in the end if it's not ok it's not the end Mon, 14 Apr 2008 23:56:00 +0200 https://www.blogoye.me/purplemoon/39973/ ...nekad pomislim da u mojoj glavi živi neki čovječuljak koji je zadužen za konstantno postavljanje pitanja... neki to zovu umom, ja sam na granici da budem uvjerena da je to čovječuljak koji živi svoj život... u mojoj glavi... on stalno pita... ne može jednostavno da bude, i da biva, bez da pita... valjda mu je predobro, ili predosadno, i iz te dosade podjebava, da prostite... možda on ima veze s onom izrekom "jebati u zdrav mozak"... he he... ...dakle, taj čovječuljak zadnjih dana meni baca neke strelice i u njima smotuljke s pitanjima... ...sad sam sretna... šta će sad loše da se dogodi?... ...zašto ne mogu jednostavno biti sretna?... i uživati u toj sreći, bez da se pitam što će loše da se dogodi?... ...zašto mislim da mora da zaslužim da budem sretna?... ...zašto jednostavno nisam sretna, bez da mislim da mora da zaslužim da budem sretna?... ...zašto nas uopće uče tome da su stvari u životu uvjetovane... pa tako i sreća?... ...zašto nas jednostavno ne uče da se stvari u životu događaju i onda ako ih mi ne uvjetujemo?... ...zašto nas ne uče da smo stvoreni d budemo sretni... a ne da mora da izvodimo kerefeke i ispunjavamo neke lude uvjete da budemo sretni?... pa, nije život natječaj za sreću... ...i tako čovječuljak proizvodi pitanja... i buku u mojoj glavi... a ja odlučih da ga ne slušam... da lomim njegove strelice s porukama - pitanjima... i da budem sretna... bez pitanja... i bez uvjeta... Mon, 26 Mar 2007 22:50:00 +0200 https://www.blogoye.me/purplemoon/11846/ ..eto, došlo i do mene da budem karika u ovom lancu kreativnog poetskog izričaja... i, opet me udesio stepski... ti vukovi, eh... dakle, evo stepski, samo za tebe... ...divljina je dom moje duše... ...u njoj, srce od čelika topi se ko snježna pahulja pred ognjem strasti... kad u smiraju dana položiš glavu u moje krilo... e, sad, ne znam koliko vas mogu prozvati, pa ja lijepo prozivam sve koji su u popisu mojih prijatelja :-))))... ...riječi su - ples, dodir, dah, treptaj, zelen/a/o... ...eto, pa stvarajte... Thu, 15 Mar 2007 22:57:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/11467/ hej, ne pišem već neko vrijeme... nema nekog posebnog razloga... nije da nemam inspiracije,nego ona izgleda ide u nekom drugom smjeru koji nije pisanje... nisam pisala, ali sam održala nekoliko odličnih predavanja, ili dijelova predavanja... lijepo je kad čovjek otkrije i postane svjestan znanja, ili bolje reći spoznaja koje nosi u sebi, i kad ih ima prilike prenijeti drugima... nije da otkrivam toplu vodu, no jedino što mi ima smisla je govoriti ljudima o vlastitom iskustvu i vlastitim otrkićima... ...osim što nisam pisala, u zadnjih mjesec, dva dogodilo mi se mnogo lijepih stvari u životu... uživam u jednom predivnom prijateljstvu koje se pretvorilo u bratsko - sestrinski odnos... da, posvojili smo se... nisam imala brata niti sestru u životu, i kao mlađa sam često bivala nesretna zbog toga... no,eto u nekim godinama života, proživljavam odnos kakvim zamišljam bratski odnos, i zahvalna sam na tome... ...i zaljubila sam se... kad sam najmanje očekivala, tako to valjda biva uvijek... kad najmanje očekuješ i kad si najmanje spreman, ako za ljubav ikad jesi, i uopće trebaš biti spreman... doveo mi ga prijatelj na rođendan... sreli smo se prije toga dva puta, na nekim svirkama, no onako više usput... i, došao čovjek na rođendanski tulum, i ostao u mom životu :-)... na obostranu radost... još se učimo jednom drugom, i otkrivamo nove svijetove, i sebe u zajedništvu... i sretna sam... ...i sve mi neke lijepe stvari dolaze u život... imam osjećaj kao da dolaze na "naplatu" sva moja dosadašnja ulaganja u odnose, u sebe, u ono što cijenim i što mi je važno u životu... i zahvalna sam na tome... ...eto, ovo je jedan romantični post :-)... valjda priliči godišnjem dobu koje je na pomolu... always yours, purple Tue, 13 Mar 2007 21:53:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/11371/ ...ovi dani me pomalo podsjećaju na nedavno prošlo vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana... sad je valentinovo i opet neka nova euforija, trka za poklonima itd. itd. ... meni osobno cijela ta komercijalizacija bilo kojih praznika ide na k*** koji nemam... da prostite... ne bi li duh valentinova trebao biti svaki dan... zašto treba odabrati opet samo jedan dan u godini kada ćemo pokazati posebnu pažnju onome ili onoj ili onima koje volimo... zašto to treba biti baš 14.2.... zašto ne bi bilo 19.8. pa onda opet 4.9., ili kad god nam padne napamet, a najbolje svaki dan... a što je s onima koji su sami... nemaju partnera... njihovog partnera više nema u ovim dimenzijama... nekako mislim da su ti ljudi posebno tužni na valentinovo... eto, to su neke od mojih misli... no, pada mi i napamet - koliko od vas zna da se osim valentinova 14.2. slavi još jedan „praznik“ koji je svojevrsna protuteža valentinovu? da, 14.2. slavi se i QUIRKYALONE dan! znate li što znači quirkyalone? izraz je malo teže prevodiv na naški, no pokušat ću opisati, skužit ćete... quirky znači onaj/ona koji/koja je specifičan/na, osebujan/na, (ne)namjerno drugačiji/a, iskren/a, nelicemjera/na... a alone odvojen od drugih, sam, nerijetko čvrst/a i postojan/a u svojem samovanju (čak i uživajući u njemu). pa bi tako quirkyalone bila osoba koja se dobro osjeća sam/a (dakle, kad nije u paru s drugom osobom), no ne protivi se biti u odnosu, tj. vezi. jednostavno, općenito, radije daje prednost tome da je sam/a umjesto da je s nekim samo zato da bude s nekim ili zato što se to, ne daj bože, od nje/njega očekuje. quirkyaloneri kažu da se opiru „tiraniji“ bivanja u paru :-) stoga što žele biti otvoreni mogućnostima koje život pruža bilo to u paru ili ne. ovakve osobe imaju obično vrlo osebujne osobine i optimističan duh, i senzibilnost koja na neki način nadilazi staus „bivanja u paru“. nerijetko ih ljudi karatkeriziraju „čudnima“ tj. drugačijima. quirkyaloneri vjeruju da život može biti jednako lijep sa i bez partnera, nadalje prijateljstva smatraju gotovo jednako važnima kao i partnerski odnos. oni imaju u svojem životu „značajne druge“. biti quirkyalone ne znači biti protiv ljubavi, i protiv partnerstva, već naprotiv za ljubav, i partnerstvo. quirkyaloneri nisu protiv bivanja u vezi, već jednostavno protiv opsesivnog bivanja u (neispunjavajućoj) vezi/vezama. iako quirkyaloneri uživaju (i) u samovanju, ponekad ga čak trebaju i žude za njim, NISU usamljenici. obično imaju vrlo širok i jak krug prijatelja, a većina kao što već spomenuh prijateljstvo i stavlja visoko na listi životnih prioriteta. sam izraz quirkyalone nastao je kao pojam koji opisuje određeni tip ličnosti (smatra se da ih, tj. nas je oko 5% u ukupnoj populaciji). no, s vremenom privukao je mnogo pažnje među različitim ljudima koji su se pronašli u tom opisu (ljudi koji su u braku, stalnoj vezi, sami, razvedeni, udovci/udovice) pa je prerastao u nešto više, gotovo pokret. izvjesna sasha cagen napisala je odličnu knjigu (preporučujem, na engleskom je, zasad) „Quirkyalone: A Manifesto for Uncompromising Romantics“ (ili ako prevedem "Quirkyalone - Manifets beskompromisnih romantičara") koja je rezultat cijele „lavine“ ideja i reakcija koje su nastale kad je prvi put spomenula pojam quirkyalone u svom tadašnjem časopisu To-Do-List. knjiga je puna osobnih priča i primjera ljudi koji su se odazvali na njen prvi napis. postavlja se pitanje da li je biti quirkyalone „doživotna presuda“? većina onih koji se takvima prepoznaju će reći da je, da u suštini, svatko ostaje quirkyalone za cijeli život. međutim, kad jedan quirkyaloner sretne drugoga, zemlja se trese :-) ako ste se prepoznali u ovom opisu predlažem da pogledate www.quirkyalone.net tamo postoji test ako želite saznati da li ste quirkyaloner(ica)... a, knjigu također svakako preporučam... zabavna je i duhovita, vrlo inspirativna i podržavajuća, posebno ako ste se prepoznali... na kraju, sretno ljubite svakoga dana, sebe i druge, i slavite tu ljubav... i sretan vam nadolazeći QUIRKYALONE DAN! Mon, 12 Feb 2007 01:01:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/10732/ ...hm...nisam slutila da će me netko uvući u ovu priču s 5 stvari koje niste znali o meni, no eto, stepski me uvukao :-))... to me ponukalo na razmišljanje (ne treba mi mnogo povoda), pa skontah da zapravo ni nemam nekih tajni u životu... nije sad baš da lajem o sebi na sva zvona, no ljudi koji su mi bliski uglavnom znaju sve bitno o meni... no, ima nekih stvari koje se manje znaju, a kako se ovdje zapravo iz posta u post upoznajemo izabrah ovih 5 "bisera"... 1) kad sam bila klinka bila sam strašno nespretna... stalno sam imala razbijena koljena, i dan danas imam tragove tj. ožiljke iz tih vremena... valjda kako bih potrčala, tako bih zveknula i razbila se... u cijeloj toj nespretnosti, valjda sam imala sreće, pa sam razbijala samo noge, i ruke... glava je ostajala čitava... :-)) zbog te svoje nespretnosti često sam se osjećala kao ružno pače... a isto tako nikad nisam sudjelovala u nekim sportskim ili fizičkim aktivnostima... nekim čudom, u šestom razredu sam upala u školsku rukometnu ekipu, nikad mi nije bilo jasno kako... i, valjda ponesena tim čudom, čak sam dala jedan gol, he he... to je jedan od trenutaka koji ću valjda vječno pamtiti... u svoju fizičku spretnost ipak sam se uvjerila negdje u srednjim dvadesetima kad sam po prvi put u životu počela baviti se nekom fizičkom aktivnošću... krenulo je s nekakvim blesavim aerobikom, nastavilo se s jogom, te koječime drugim... i, mogu reći da sam u zadnjih dvije, tri godine aktivnija nego ikad u životu... vježnam, bicikliram, plivam... i ne padam više... he he... nikad nije kasno, valjda... 2) obožavam indijance... priča je duga, no ukratko - odmalena su me fascinirali, voljela sam slušati priče, i gledati filmove o njima... često sam i sanjala, maštala... na razne načine su mi s provlačili kroz život dok mi jednog dana prije cca 7 godina nisu doslovno ušli u život... dobila sam priliku da učim neke plesove i cermonije iz tradicije sjevernoameričkih indijanaca... upoznah neke od indijanaca, i dobih priliku i sama otići u ameriku, plesati tamo, sresti ih "na njihovom terenu"... purplemoon zapravo ima svoju podlogu u priči o indijancima... ne znam koliko vjerujete u reinkarnaciju, ja vjerujem, i uvjerena sam da sam nekad bila neki indijanac... sve je previše živo i upečatljivo što mi se događalo u vezi s njima do sada u životu da bi bilo samo tako... a, i ako nisam, njihova tradicija i kultura, obogatili su mi ovaj život... 3) obožavam koncerte i kućne tulume... tulumi koje pravim kod sebe, obično imaju neku priču, temu... napravim ih dva, tri puta godišnje... i pamte se :-)))... prije cca godinu dana napravila sam i prvi blog party kod sebe kući... bile su zanimljive reakcije ljudi - od oduševljenja, do čuđenja tipa - "kako se usudiš zvati nepoznate ljude u kuću"?!... no, to nije najrizičnija stvar u koju sam se upustila :-)))... nije nas bilo mnogo, ali je bilo baš dobro... 4) moj najmlađi partner bio je 15 godina mlađi od mene... veza nije dugo trajala, no to je bilo lijepih nekoliko mjeseci za oboje... nekako smo sjeli jedno drugom izgleda u pravom trenutku... oboje smo trebali podršku... njemu zrelosti, i podrška za ono što je i potvrda da je to ok... a, meni lakoća, neopterećenost, bezbrižnost... nakon što smo se "nahranili" ostali smo dobri prijatelji... općenito, s gotovo svim svojim partnerima, ostala sam u dobrim, s nekima i dalje u bliskim, no sad prijateljskim odnosima... meni to mnogo znači... bliskost koja je prije bila dio nekog partnerskog i/ili intimnog odnosa, samo je transformirana u prijateljsku... nekako smo si važni bili i ostali, i nekako cijenim i volim tu (obostranu) zrelost... gledajući oko sebe, kužim da to (nažalost) nije često, jer je ljudima valjda lakše biti povrijeđen i ogorčen, nego miran, i otvoren... eto, to je još jedna od stvari zbog kojih me ekad smatraju "čudnom"... :-)) 5) za svojih cca 2 godine koliko se kačim na net ne bih li chatala, ili blogala, u živo sam upoznala 40ak ljudi... više ni ne pamtim, to je onako od oka... vjerojatno s još toliko sam u nekom intenzivnijem kontaktu preko maila ili messengera... cijela mala zajednica... :-))... i taj mi je dio mojeg svijeta baš zanimljiv.... iz nekih kontakata su se rodila i nastavila lijepa prijateljstva... neki kontakti su ostali povremeni i površni, no moja znatiželja je uvijek bila povezana uz ljude i njihovo upoznavanje i funkcioniranje, pa otuda valjda i dio mojeg svijeta...   eto, možda nije neko ludilo od zanimljivosti, no to je ono što je meni iskočilo kao 5 trenutnih lightmotiva... ...ako sad trebam ja nekog prozvati rekla bih ovako: zangrad, džo, gulanfer, wall i whisper... možda vas je netko već prozvao ne znam, nisam provjeravala... -------- beauty is power. a smile is its sword. Mon, 05 Feb 2007 23:37:00 +0100 https://www.blogoye.me/purplemoon/10330/