...kreativni kaos...

26/6/2006, 23:06

...pakleno je vruće... toliko da mi se kosa lijepi po licu i vratu i leđima... i smeta mi, i grije i nervira me... to je znak da je prevruće... ne pamtim ovakvo ljeto... kažu da će biti još paklenije... koga god znam svi se pretvaraju u stvorenja koja se samo vuku po kući i nastoje popiti što više tekućine... da se po gradu ne vozim biciklom, vjerojatno bih u tramvaju nekog ugrizla... :-))) a, inače sam tip koji više voli toplo nego hladno, no ovo postaje neizdrživo... znoj se kotrlja po leđima, ispod pazuha... čak i kad ništa ne radim, samo sjedim, kao sada... o spavanju da ne govorimo...

...ova vrućina asocira i vuče na sex... ne znam zašto, ali kad god se znojim, mene odmah asocira na sex... uglavnom, na dobar sex :-)))...

...ako pratim tok misli, sad dolazi ona da se javio jedan bivši... da čuje kako sam, i da se vidimo... nismo se vidjeli neko vrijeme... pita kako sam, jesam li dobro... kažem, odlično... ok, vjerujem da želi da me vidi, no mislim da mu se zapravo prisexalo, i da je to osnovni razlog... uvijek nam je sex bio jako dobar, šteta što nije dovoljan da se priča nastavi... ako bude ovakav dan kad se vidimo, možda i pokleknem... :-))))

...sutra dolaze majstori završiti "sitnice" po stanu u mojoj akciji mini preuređenja... konačno ću imati svjetlo u kupaonici... novu školjku, da mogu da se olakšam bez stresa da će da se zaštopa... i novu rasvjetu u još nekim dijelovima stana...

...na poslu je kaos... isto neki radovi, i brdo poslova... na momente me hvata frka kad se sjetim što sve ima da napravim prije godišnjeg, no zapravo sam dijelom već tamo negdje... a "tamo negdje" je kanada... vancouver... idem da posjetim rodbinu, i braću indijance... možda me neki i ukrade i odvede u svoj wigwam... :-))

...kroz prozor vidim nekoliko ljudi koji glavinjaju parkom, vjerojatno u pokušaju da se rashlade... susjed u zgradi preko puta na trećem katu, kad god pogledam kroz prozor, leži... vide mu se samo stopala... valjda nije mrtav...

...došao je sms od lika iz prethodnih postova koji je preispitivao smisao života... sad preispituje u kojim detaljima je problem u njemu... kad, eto, nisam htjela biti njegova???!!! (what te fuck!!!!!!).... ignoriram...

....prijateljica me pita nemam li ponekad potrebu za novim ljudima u životu... ne dosadi li mi stalno komunicirati s istima... dijeliti stvari s istim osobama... izgleda da ne primjećuje i ne konta da stalno upoznajem neke nove ljude, i da novi ljudi ulaze u moj osobni prostor... izgleda da ona ne računa ljude koje upoznam preko posla, ili na netu... nisam uspjela skontati koji je kriterij da netko dobije epitet "novog ljuda"... nije ni ona uspjela da mi pojasni... mislim da to nema veze samnom...

...ovo su neki djelići mojeg mozaika ovih dana... ovako nabacano zvuči mi kaotično, no sve savršeno funkcionira...

...što ima kod vas...

 

objavio/la purple moon kategorija:
(12) Komentara | obavesti prijatelja

...naturalni mercedes...

21/6/2006, 01:16
...čitam jedan dan o muzeju prekinutih veza... čitah i prije, u fazi informiranja o pokretanju projekta, kad su pozivali ljude da, ako žele, daju svoj prilog tj. doprinos izložbi, priloživši neki od svojih "eksponata" iz bivše/bivših veza... zazvučalo mi je još tada zanimljivo i razmišljah o tome da dam svoj prilog, no zakasnih, zaboravih...
...sad me ponovno čitanje o tome navelo na razmišljanje o tome što bih priložila... vjerojatno znak mercedesa otkinut s manetovog predzadnjeg mercedesa, stodvajstrojke... sad visi na dovratku u stanu... možda se pitate zašto baš to... pa mane jako voli mercedese, a mene je zvao svojim naturalnim mercedesom... možda sad imate sliku nekog stereotipnog lika koji vozi mercedes, no mane je sve samo ne stereotipan tip :-)... mane je lik za sebe... možda ćete misliti i da je naziv "naturalni mercedes" degradacija za bilo koje biće, no za čovjeka koji, kao mane, govori u slikama, to je jedan od najvećih komplimenata... kad mi je prvi puta to rekao prasnula sam u smijeh jer mi je zvučalo beskrajno smiješno... pitala sam, šta? kako?... a on je mrtvo hladno rekao, pa mercedes je najbolje što može da bude za auto, a ti si toliko naturalna da te mnogo volim što si tako naturalna i normalna u glavu, da nisi neko tipično cendravo žensko, i onda si ti moj naturalni mercedes, vrlo jednostavno... :-))
i sad kad se toga sjetim, ne mogu a da se slatko ne nasmijem... mane je imao brdo provala... on govori mješavinu ekavice s njemačkim konstrukcijama rečenica, a još k tome govori u slikama kad mu fali riječ, ko neki domorodac... pa je tako npr. daska za peglanje "ono gde se odelo pravi ravno"... ne moram vam opisivati koliko sam se uz njega nasmijala... iz nekih drugih razloga sam se i naplakala... no, sada se samo smijem... :-))
nego, cijela ta priča s muzejem prekinutih veza me, naravno, navela na razmišljanje o mojim (prekinutim) vezama... u članku u nekim novinama, o istoj izložbi, spominjali su kako se uglavnom uz bivše veze vežu ljutnja (ili čak bijes), gorčina, tuga, netrpeljivost i razne druge, nazovimo, ne-ugodne emocije... iako je bilo i toga, ako ničeg drugog, a onda bar nešto tuge, drago mi je osjetiti da se s nekom lijepo sjetom i radošću sjećam svojih prekinutih veza... pa čak i braka koji je završio na prilično ružan način, s osjećajem kao da iskačem iz broda koji tone... daleko od civiliziranog načina odvajanja, ono kad se zapitaš - tko je taj čovjek...
...s velikom većinom tih bivših ljudi i dalje sam u dobrim odnosima... s nekima, štaviše, i u prijateljskim, bliskim... i recimo da smo si bitni u životu i dalje, iako je naš odnos poprimio neke druge dimenzije i oblike... i meni to mnogo znači... znači mi da nema repova, nedovršenih priča, neizrečenih stvari, težine... čak i ako je bilo povreda, u bilo kojem smjeru, nemam osjećaj da je igdje ostala nezacijeljena rana, ili ožiljak koji žulja... tragova ima... to zasigurno... no svaka osoba koju pustimo u svoj osobni, intimni prostor ostavlja traga u nama... i to je jedan od načina i puteva kako upoznajemo i otkrivamo sebe, i kako se formiramo... neću reći da su me baš moje veze stvorile ovakvom kakva jesam, ali recimo da sam mnogo toga o sebi naučila upravo kroz odnose s ljudima, pa tako i sa svojim partnerima bez obzira na (ne)ozbiljnost i tajanje tih veza i odnosa... i da su mi ta otkrića dragocjena i značajna...
...eto... bilo bi zanimljivo složiti neki svoj mali muzej prekinutih veza... zar ne...
 
objavio/la purple moon kategorija:
(5) Komentara | obavesti prijatelja

...happy ending....

18/6/2006, 13:24

...evo, u trećem i posljednjem nastavku priče - happy end... jebote, k'o sapunica... i sad nek netko kaže da život nije zanimljiv...

...nego, dotična osoba iz prethodna dva posta se javila nekom da prostite patetičnom porukom u stilu "nismo li vrijedni pokušati?".... ajme, zabole me glava odmah... ne mogu vjerovati da se to meni događa... nisam (srećom) bila podarena takvim situacijama u (dosadašnjem) životu... raznih drugih (možda jednako ili više ludih) bilo je, no ovo ne bih nikad predvidjela...

...i opet ja strpljivo lijepo, jel' da čovjek opet ne pomisli ubit se... iako sam rekla da na nove, bezazlene, poruke neću odgovarati... no, nekako mi se ovo učinila dobra prilika za zaokružiti priču...

...napisah ja da nije sve to pitanje vrijednosti nego pitanje osobnih želja, potreba, načina funkcioniranja, životnih tokova i sl.... malo sam se i ja prosrala, no zaključih time da smatram da je najbolje našu komunikaciju zaključiti zaželjevši mu svako dobro u životu...

...i, nazove on... u momentu pitanje - javiti se ili ne... i javim se... i ko da to bješe neki drugi čovjek od onog koji je neki dan dovodio u pitanje smisao života... i, ništa, izrekao je neke stvari o tome kako me doživio, no da poštuje moje želje i odluke, da mu je svejedno drago da me upoznao... i that's it...

...nešto me u svemu tome ganulo, a mnogo mi je laknulo...

...još neko novo iskustvo u životu, heh...

---------------------------------------------

...inače nisam baš tako fatalna, ne znam šta mi je ovaj put bilo :-))))....

...u sljedećem postu neka ljepša tema...

objavio/la purple moon kategorija:
(11) Komentara | obavesti prijatelja

...nastavak priče...

16/6/2006, 14:14

 

...huh...

...osoba iz prethodnog posta se nekoliko dana nakon prethodno opisanog događaja, javila porukama s pitanjima o smislu života, davši naslutiti da razmišlja o oduzimanju vlastitog života...

...nakon što sam prvotno pretrnula, i naježila se, duboko sam udahnula i porazgovarala sa sobom...

...ovako, purple moon, sve što si učinila, učinila si iskreno i otvoreno... sve si iskomunicirala, i pritom bila pažljiva... svaka osoba sama za sebe odgovorna je za vlastiti život, kako dok ga živi, tako i u trenutku kada odluči da više neće biti tako... većina ljudi koji najavljuju moguće samoubistvo to ne učine, već je to apel kojim žele privući pažnju i ukazati na vlastito nezadovoljstvo ili ne-sretnost... ako se i dogodi da zaista to i učini, to nije rezultat tvojeg postojanja i djelovanja, već dio duže i veće priče u njegovom životu... zamoli za vodstvo onog tvog unutarnjeg mudraca i odkomuniciraj što imaš, ali zaštiti i sebe i ne daj se uvući u igru...

...i, otkomunicirah ja s njim (sve preko poruka) što mislim o tome... bilo mi je teško, ali sam istovremeno osjećala i veliku snagu... drugu večer javio se zahvalivši na pomoći i podršci te večeri...

...na nove poruke (nazovimo ih - bezazlene) više ne odgovaram...

----

....nije li dosta težine i iznenađenja u (mojem) životu...

objavio/la purple moon kategorija:
(13) Komentara | obavesti prijatelja

...lavica...

12/6/2006, 14:50

...kaže mi neki dan prijatelj da se osjeća tupo... kad god čujem taj izraz pitam se što to znači... ja mislim da ne znam kako je to osjećati se tupo... pitam se da li je to ono kad kao ništa ne osjećaš... ili, je to ono kad ne znaš šta osjećaš...

...ja ne znam kako je to ništa ne osjećati... uvijek bar nešto osjećam... u meni se stalno nešto zbiva... ja sam zapravo jedna zanimljivo neobična cjelina... u meni je uvijek uzburkano, nešto bar pomalo tinja, nekad je burno, i kaotično... a istovremeno ima i mnogo mira u meni, pogotovo prema van... iznenade se ljudi... neki kad zavire unutra... a neki kad skrenu pogled prema van...

...rijetko se ljutim... najviše me ljuti nepravda... ja sam kao kalimero... i ljuti me kad ljudi nemaju poštivanja jedni prema drugima...

...neki dan sam bila jako ljuta, jako jako kako i ne pamtim... zadnje što se mogu sjetiti tolike ljutnje je u vrijeme razvoda sa svojim tadašnjim zakonitim... bila je to borba na život i smrt... za emocionalni i psihički integritet...

...neki dan naljutio me postupak osobe koju jedva da znam... pojavio se na vratima, doputovao iz drugog grada, nenajavljeno, naravno... s namjerom da razgovaramo... lijepo je kad ljudi žele razgovarati, i spremni su prevaliti toliki put, no sve skupa se dogodilo nakon što sam izrekla da trebam neko vrijeme mira i tišine, nekomunikacije, i da nemam mnogo za reći, zapravo ništa više od onog što već jesam izrekla... a ono što budem imala izreći ću u trenutku kada budem spremna i voljna to učiniti...

...ne volim kad mi se netko pokušava uvući u moj osobni prostor... tad postajem kao lavica...

...ne volim kad ljudi ne čuju, i ne poštuju što govorim... tada gubim povjerenje...

...srećom, sve to ne događa se često... a i ovu ću epizodu, vjerujem, brzo pospremiti u udaljene odaje pamćenja...

 

objavio/la purple moon kategorija:
(14) Komentara | obavesti prijatelja

...životni niz... ili niz života...

1/6/2006, 21:46

 

...dah...

...dodir...

...more...

...tijelo...

...vjetar...

...miris...

...rijeka...

...sjeta...

...sunce...

...livada...

...nježnost...

...mjesec...

...ljubav...

...čežnja...

...drvo...

...toplina...

...strast...

...pogled...

...nebo...

...

...

...

------------------------

...nastavi niz...

 

objavio/la purple moon kategorija:
(9) Komentara | obavesti prijatelja