purple moon

...jučer sam otpustila neki veći dio svoje prošlosti... znaš ono kad osjetiš da je dan za nešto... to nešto bilo je otvoriti mnoge kutije s uspomenama raznih vrsta... pregledati ih... i baciti mnoge od njih... pregledavajući tako sve te stvari, kao da sam upala u neki vremeplov... uglavom me pratio smješak, no na momente je bilo i ozbiljnih izraza lica, i težine... dobar je osjećaj bio poderati neka pisma... razgeldnice... fotografije... i jedndostavno (ot)pustiti sve to...

...shvatila sam tako da će moje uspomene biti tu tako i tako... i da im nisu potrebni materijalni podsjetnici... one su upisane u mene, negdje unutra.. i tamo će ostati vremenima... a, ako ne ostane neki dio, znači da mu je bilo vrijeme otići...

...dobar je bio osjećaj izbaciti vreću tih starih stvari...

...općenito, osjećam da u zadnjih mejsec, dva odbacujem neke stare stvari iz života... čisto spontano... jednostavno odlaze...

...zavara se neki ciklus...

...i ja postajem nova... i svježa...  i čista... i otvorena za NOVO... i radujem se...

-------

možda se pitate što naslov ima veze sa svim tim... hedonist u meni uživa u čaši sjajnog crnog vina dok pišem ove redove...

-------

...znaš...

...sjećaš se dok sam ti pisala onu zadnju pjesmu...

...isto se zvala "znaš"...

...tad te još nije bilo...

...a kao da sam znala da će te biti...

...sada, kad te vidim, ili mislim o tebi,

osjećam sve ono što sam naslućivala tada...

...

...i, ne znam što da ti kažem...

jer nemam riječi

moje najveće "oružje" je pogled,  i ono što osjećam...

...ne znam dal' se sjećaš one pjesme od flare,

ali jedan stih kaže

JA SAM VJETAR ŠTO TI DAJE KRILA

TI BUDI PTICA KOJA VRATIT ĆE MI MIR...

...e, tako se osjećam...

(photo by www.nancyfina.com)

...potaknuta riječima koje je nanizao wolfie, sjetih se jedne pjesme, meni jedne od najdražih ljubavnih... pa, kaže...

naglo ljeto

prolazilo je pored tebe toliko mladih žena

lijepih žena

ostavljajući na tvojoj koži male zareze slične fjordovima

a onda sam došla ja

kao naglo ljeto

otvarajući pred tobom bezglasne prostore tople trave

za tvoje umorne korake

došla sam ruku punih ludih leptirica

koje si ti oslobodio jednog jutra

šume su mirisale po kiši

a ti si iznenađen ovom zorom poslije duge sparne noći

ponavljao moje ime

izmišljeno samo za tebe

urezano u koru tvojeg govora sunčanim sterlicama

šume su mirisale na kišu koja je polako isprala zaleđene rijeke tvojih ruku

koje si ti položio na moja ramena

i usnuo

--------------------

...pjesmu sam našla u koverti s jednim od ljubavnih pisama koje su moji razmjenjivali, prije nego se rodih ja...

...da, još jedna siva nedjelja... kreativno siva... siva zato što je vani sivo... od prije nekoliko trenutaka, i kiša daje svoj doprinos... kreativna, jer me okreće unutra, i daje neke poticajno čudne boje mislima...

...kava i american spirit (rijetke cigare koje zapalim kad ih imam) sjedaju jako dobro... na radiju neki stari rock, s patinom koja dobro miriši... sve se uklapa...

...misli povremeno pobjegnu u smjeru NJEGA... ovog časa nije toliko bitno tko je ON... zasad je samo važno da je tu... tu negdje... polako utkaje neke svoje niti u moje biće...

...moje sidro još nije pošteno zahvatilo dno nakon svih putovanja, a moj duh već smišlja neko novo... a tijelo bi plesalo... i, bilo bi bliže moru.. smišljam putovanje koje će objediniti sve troje...

...pišem u zadnje vrijeme dosta, ali za sebe... kako bih ja to nazvala, nekako sam "utiho"... više u sebi, i za sebe... zato i ne ostavljam mnogo riječi ovdje...

...jučer me našla jedna sjajna knjiga... četiri sporazuma sa samim sobom (don miguel ruiz)... toltečka knjiga mudrosti... volim kad kroz knjigu dobijem potvrdu, ili podršku onome što se već mota po meni, a ovo je opet takav slučaj...

...sporazumi koje bi bilo lijepo da svatko od nas sklopi sa samim sobom su:

- neka tvoja riječ bude besprijekorna... govor neka ti bude čestit. izgovaraj samo ono što doista misliš. izbjegavaj iskorištavati riječ kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge. moć svoje riječi usmjeravaj prema istini i ljubavi.

- ništa nemoj shvaćati osobno... ništa što drugi čine nije zbog tebe. ono što drugi kažu i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti, njihovog vlastitog sna. kad te mišljenja i postupci drugih ne mogu dosegnuti, više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.

- ne pretpostavljaj... pronađi hrabrost kojom ćeš postavljati pitanja i izražavati ono što doista želiš. drugima se obraćaj koliko možeš razumljivo, da tako izbjegneš nesporazume, tugu i nevolju. samo s ovim jednim uvjetom možeš potpuno preobraziti svoj život.

- uvijek daj sve od sebe... ono najbolje što daješ mijenjat će se iz trenutka u trenutak; bit će različito u trenucima kad si zdrav, a opet različito kad si bolestan. u svim okolnostima pružaj najbolje od sebe, i izbjeći ćeš prosuđivanje i zloupotrebu samoga sebe, kao i žaljenje.

...meni je najdraži treći - ne pretpostavljaj... često ga se držim... nekad me je to znalo dovesti u nepriliku, no najčešće mi je donijelo mnogo dobra...

----------------

...u međuvremenu dok pišem, pojavilo se sunce... i neke nove boje s njim...

----------------

i get up

i walk

i fall down

meanwhile...

i keep dancing

...unatoč sivilu (ili baš zato) meni je neki lijep dan danas... po meni se preslaguju razne misli.... i baš mi je lijepo... i, ne znam zašto, ali prisjetih se ove kishevicheve pjesme, jako ju volim...

idući k tebi

to što sam skinuo cipele
da ti što brže dođem,
mene ne iznenađuje.
 
i to, što bosonog,
čim se tebe spomenem,
svako malo u hodu zaplešem s valovima,
što se srca tiče sasvim je ispravno.

i lijepo je, da si me okitila ovim smiješkom
između zabezeknutih šetača.

(enes kišević)