Ispovrac'o sebe iz sebe

21.8.2009
Upoznali smo se odavno, imali smo nesto zajednicko, ziveli smo srecno i lepo, a onda cu jednom resiti
da jednom sve prekinem i da te oteram dalje od mene, neces mi vise biti potrebna, a ni tvoji
plodovi mi nece biti potrebni. Opisacu vam kako ce izgledati ta vecer.

Dalje od mene, ne zelim te ovde. Nemas sta ti ovde da trazis. Upoznali smo se.
Sve je bilo super i sad je super, kurac malo super! Bezi od mene, koji djavo mi ti trebas
u zivotu. Samo da se cimam i pucam, nerviram i planem, ubijam i koljem i na kraju dignute
glave odem. Sta ce mi to? Nema ovde sta da se trazi kod mene. Ne mogu nista da ti priustim.
Meni moze svako svacim nesto da priusti, a ja mogu mnogo vise. Kad uradim to, sebe cenim,
al' taj ne ume da ceni mene i moj poduhvat. Bezi od mene. Ne zelim da se nerviram.
Ubicu te. Mozda i ti mene ubijes pre toga... Ko zna... Ne zelim vise da te upoznajem.
Samo mi je jos to falilo u zivotu, da te upoznam. Prvo sam mislio da je super, sad sam shvatio da je to mozda ono poslednje
sto sam hteo da se desi. Pogresio sam dodjavola, svi gresimo, ja nekad i vise nego sto treba.
Nikad necu shvatiti tu cinjenicu, nikad necu shvatiti sve stvari, mozda zato sto sve prolazi,
pa neke stvari prodju i bez razloga a sa posledicama, a nekad bez posledica, a sa gadnim
razlozima. Nikad necu razumeti ljude, ili mozda oni mene nikad nece razumeti.
Sve sto zelim jeste da ono sto se dogodilo, zauvek izbrisem i oteram iz sebe.
'de je taster undo u igri zivota, 'de je restart? Nema dodjavola, ovo nije igrica - nazalost.
Ovo je samo slozeni program bez mnogo opcija. Izaberes uglavnom jednu opciju koja ti se pruzi i to je to.
Zasto smo se sreli? Zasto? Sta nam je to trebalo u zivotu? Useres mi sve sto mi bude oke do
nekog trenutka. Jednom cu te upucati, neces vise postojati, bicu ponosan na sebe i sve ce biti oke.

Jedne mracne veceri, kad su sva tela spavala i sve je bilo mrtvo i ravnodusno, usao sam sebi u
san i kontrolisao ono sto se ne kontrolise. To vece je bilo famozno i kobno za mene i dalji
nastvak rada mog organizma. Te veceri sam ubio sebe u sebi. Ubio sam ljubomoru i bes.
Objavio Primitiv u 23:08 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Zašto ubijati ljubomoru i bes? Ljubomora je normalni pratilac ljubavi, samo je važno da ne pređe u bolest.Mislim da je ljudski nositi u sebi bes. Vazna je kontrola. Samokontrola.

Ma, tupim...Samo da vidiš da neko čita tvoj blog.
I ja patim od nesanice, pa eto...
Poslao ajme u 20:33, 22.8.2009 | Link | |
sto je tacno, da je to pratilac ljubavi, ali vidis - neko to ne shvata tako, nego shvata kao da ja vredjam nekog i da time iskazujem nepoverenje toj osobi, trebalo bi da i taj neko to shvati, ali toj osobi ne ide to da je ta ljubomora plod ljubavi i straha da se ne izgubi ista osoba :/

btw, hvala za citanje blogova, cenim.

svako dobro i pozdrav
Poslao Primitiv u 22:24, 22.8.2009 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]