Sjedim u nimalo prirodnom polozaju.Temperatura u sobi nije prijatna vec stedimo struju.Miris krusaka se mjesa sa mirisom prepecenih kostanja.Navlacim rukave preko vrhova prstiju drzeci ih palcevima i stavljam sake pod stopala.Glavu zavlacim u sto dublji dzep kopajuci po sjecanjima.To vec citav dan radim...ochigledno je da i nisam najzadovoljnija trenutkom u kojem ipak,rekla bih,uzivam.

Nakon par probranih trenutaka proslosti sada pretopljenih u obrise jako povrsnih i sjetnih osmjeha,razmisljam o nezadovoljstvu.Covjek je po prirodi nezadovoljno bice...jedna od teza poput njoj slicne *Covjek je po prirodi radoznalo bice* .

Gasim cigaretu.Ustajem...i zadovoljno se smijem makar na tren prevazidjenom nezadovoljstvu.Istim osmjehom i zubima pregrizem i ono malo pepela...