13/7/2006 23:59

Prostrujala je vest o Sidovoj smrti. Nisam odmah mogao da odreagujem, ne zato što ne bih imao šta da kažem, već naprotiv, u kojoj formi upakovati reči o čoveku koji je za života postao legenda, koji je u jako kratkoj muzičkoj karijeri postavio temelje psihodeličnog rock-a,
utemiljivača grupe Pink Floyd, od čijeg uticaja i senke ni do današnjeg dana ovi najveći rock dinosaursi nisu mogli da se oslobode. Šta napisati o čoveku čiji je život balansirao između genijalnosti  i perfekcije ludila, izabravši ovu drugu soluciju, ili možda tu i nije bilo razlike. Da li zapakovati priču u šturi biografski članak ili pokušati da metafizički obojim priču. Ni jedno ni drugo ne bi bilo pravo rešenje za oproštaj od čoveka koji je svojim muzičkim uticajem, i na mene lično, ostavio duboke tragove.  Čovek koji je svojom zapanjujućom inventivnošću sve pesme iz Pink Floyd faze napisao za manje od 6 meseci. Šta napisati o tom čoveku a da ne bude puki šablon ?



Sijaj bre ti ludi dijamantu, (Shine on you crazy diamond), Gajdašu na vratima zore (Piper at the Gates of Down), sijaj bre na onoj drugoj - tamnoj strani meseca, (The Dark side of the Moon), možda ćeš tamo sresti Hendrixa, za koga si znao da kažeš, "Hendrix je bio perfektah gitarista, a to je sve što sam želeo da radim kao klinac..." Uradio se bre i više od pukog sviranja, pitam se samo da li si ikada toga bio svestan dok si  više od 40 godina  lutao stazama koje nama običnim smrtnicima nisu dostupne. Da, da... ako sretneš Hendrixa, pronadji i Morrisona, Joplinku, neka vam se u svom kreativnom ludilu pridruži i Worholl, napucajte jedan žešći "Jam Session",  bre... i nije bitno to što nedostaješ, što su tvoji pajtaši i fanovi toliko puta poželeli da si pored njih, (Wish You Were Here) ... i onako je tvoja muzika stvarana za viša stanja svesti koja smo mi samo mogli da naslućujemo kroz oblake dima. Hey Syd sad se Free!