18.11.2008
ZAKASNELO PISMO PRIJATELJU
Dragi moj prijatelju,

pišem ti sa velikim zakašnjenjem i nakon dugog vremena što ćeš mi,nadam se,oprostiti. Ovih dana se baš ne snalazim najbolje u rodnom Nišu i sve češće mi je u glavi Balaševićev stih ''morao sam da se odselim kad mi je bilo 23''.Kako je to tačno!

Ljudi koji su došli u Niš i ne pamte ga kao što ga ja pamtim, lakše podnose besomučno rušenje starih kuća - onih istih koje su preživele bombardovanja u Drugom Svetskom ratu, poplavu Niša 1948 - i izgradnju novih, blistavih zgrada savremenog dizajna sa dominantinim granitom, čelikom i staklom. Svojevremeno je Momo Kapor više puta govorio o arhitekturi Niša kao ''erotizovanoj, uzbuđujućoj''.Tada to nisam razumeo sada baš za tim žalim jer ga više nema.

Mesta gde sam igrao klikere, šutirao loptu, šetao devojke i šta sve ne radio postala su nevidjene hrpe betona i ja bih sve dao samo da sam se, kada je tome bilo vreme, odselio iz ovog grada.

Ovako ti,poput starog čangrizala, kuknjoreći za nečim što je bilo,  šaljem ovo pismo sa zakašnjenjem od nekih dvadesetak i kusur godina.Neću ti se skoro javiti ali ti meni svakako piši
objavio pytagora u 22:22 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3)
Komentara:
On da piše, a ti nećeš, stvarno nema smisla! A taj prijatelj, da li se on na vreme otselio, pa si ti ljubomoran što si čučao u Nišu?:-)
Poslao Dolores u 07:01, 19.11.2008 | Link | |
Svi pomalo "kuknjorimo"! Al' sta vredi - sto je proslo, vratiti se nece...
Poslao janik u 15:46, 19.11.2008 | Link | |
Dragi prijatelju, nemoj mene da zaboraviš, i da mi ne pišeš 20godina, ne spadam u one koji opraštaju
Život nosi svoje, ljudi dolaze, odlaze kad su nam najpotrebniji, ali tako verovatno mora da bude.
Gradovi se menjaju, šta bi ti sa nekadašnjom kaldrmom u Nišu. Da sad dodješ i vidiš okolinu moje kuće, ne bi je prepoznao. Ne znam da li mi se to dopada ili ne, ali to su činjenice
pozz

PS, samo jedan smajlić, oprošteno?
Poslao AnaM u 16:52, 19.11.2008 | Link | |


Ostavi komentar