
Svoj spas nalazim u tvome glasu,
kada u njemu osetim podzemlje.
Uočavam krah.
Pred nama je vaskrsenje.
Naučiću dušu da diše,
Prilagodiću svoje telo.
Razvešću se slane kiše,
Staviću crni veo.
Svoj spas vidim u tvom umu,
kada osetim zatezanje korena zemlje.
Ulivaš mi dah.
Čekam ponovno rođenje.
Objavio
Chudo Osecaja u 01:00 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar



Kažu mi memento mori.
Fingiram ljubav,
Obećana tebi, ne stižem,