za ovaj tekst mi naslov ne treba
Ma neću više nikad reć da ne postoji sudbina. Imam jedno par milijona dokaza, skupljenih u mekoći tvojih usana. Koncetrirana čežnja još iz nekih prošlih stoljeća, kada smo mislili da je pelin sve ono što nam pripada. A sad ti osjetim miris, i nemam više pitanja. Ne znam ima li još nešto što ti nisam predala, ako ima, uzmi, ništa mi više ne treba kada rukom griješ sve moje požude.
Znaš da svako moje obećanje postaje postulat kada dotakne tvoje ušne resice, i zazivam sve Bogove da pošalju puteve koji bi me što prije doveli do tvojih prepona, i tako mi svejedno što sam možda i bestidna. Ovdje se ipak radi o strasti koja je nepatvorena, jer ju je ljubav satkala. Pališ sva moja osjetila lakoćom svjetioničara, pa osvjetliš jezikom sve kutove mene koji odavno već ne pamte da postoje.
Šapći mi kao uvijek na uho da sam jedina, da te nijedna prije nije kao ja imala, da pod ovim nebom nigdje ništa ne spava što te više oživljava. Reci mi kako me voliš na 1000 načina, dok mi tvoja ruka ne da mira bokovima. Na mojim leđima ko na pergamentu nacrtana mapa, točno se nastavlja na crte na tvojim prsima. Naša tijela kao slagalica, svaki prorez se savšeno uklapa. I vikala bi sa vrha svijeta koliko sam luda...ludo zaljubljena...u jednog anđela.
POŠALJI KOMENTAR
KOMENTARI:
želim ti da te ovaj osećaj nikada ne napusti
