23/4/2007,12:24

na sat?

Neprimjetno, a tako upečatljivo naziranje ruba haltera ispod lagane ljetne haljine, i pravilno zategnuta crta još uvijek čitavih čarapa. Zvuk peta koji te prati još odnekud iz predgrađa. Večeras bi se mogla omotati svilena marama oko tvojih uzdaha, čvrsto zategnuti zapešća o metalne prečke nekog dotrajalog kreveta. Da se malo obuzda pohota. Nagon će te odvesti do pristaništa. U neku tamnu ulicu koja nema oznaku, a znat ćeš da je jednosmjerna. Iz jednostavnog razloga što nećeš ugledati niti jednog prozora. Pokucaj na vrata skladišta, puna su raznih mirodija. I pokojeg razbarušenog preziranja. Pazi da ne ostavi na tebi trag crvenih usana. Na tu pomno uštirkanu kragnu. I svakako pripazi da ne zaglumi strast, lakim potezom noktiju preko ramena. I ne ljubi ju, bit će ti zahvalna. Nemoj se približiti niti nijansu više no što je potrebno da ona tobom zavlada. I ovaj put ćeš imat oderana koljena. I ovaj put nećeš pobjeći od njenog nektara.


Igrat ćeš opet na kartu koja ima 52 različite mogućnosti da se okrene, i znaš da si tog jockera sakrio da ti se slučajno ne posreći. Bacaš klikere po prašini, a oni i dalje prelamaju spektre, i pustiš ju da se glasno zakašlje, da se kako-tako malo odmakne. I ne izlazi ti iz glave potreba da te laže dovijeka (neka, neka bude još više daleka). Svjesnost neće ovaj put biti otežavajuća okolnost, ako se jednom donese presuda. A ima li tog suda, s knjigom presedana, s tom sudačkom perikom i ponekim neusuglasivim glasom porote, koji bi mogao potpisati rješenje od emocija? I neće ti dati da joj uništiš frizuru, za nju je noć tek počela.

Dijeliš ju sa zalutalim poslovnim odijelima, sa uniformama u prolazu, sa prljavim, lučkim kombinezonima, i znojnim košuljama. Dolaziš kako bi prvi dotakao svježinu koju još uvijek odaje brižljivo zategnuta kosa. I pokušaš ulovit trag dima kojeg ostavlja njena cigareta, kada te kao znak nezauzetosti zamoli da joj negdje iza ugla ju pripališ. Zna sve o tebi, a to je puno više od inicijala na maramici koju si joj pružio kada je onaj put, samo jednom pred tobom zaplakala. Tad ti je pripala, ili bolje rečeno, tad te prisvojila. Makar znaš da ćeš opet ujutro grlit jastuk kraj drugog uzdaha, makar znaš da ona ima puno više za dati nekim drugim dušama. Ova noć će na par dana podmiriti troškove odgoja jednog djeteta, samo... kolika je cijena?

objavio/la njuskica kategorija: Tekstovi | (2) Komentara | email this post

POŠALJI KOMENTAR
KOMENTARI:

Kad je paša bio škrt.. od ničeg je lako ništa dati, nema cenkanja prilikom naplate.
Poslao drvo u 13:18, 23/4/2007 | Link | |
znash...surovo je to...na kraju ce njoj naplatiti zivot...surovo je to..
Poslao ffrida u 15:08, 23/4/2007 | Link | |