Kako je maza srela svog likvidatora

Imam ponekad po džepovima karte za koncerte

filharmonija kojima ne pripadam.

I mješam ih sa odbačenim papirićima

računa za kruh i sol.

Tramvajske karte cvikane sa pogrešne strane,

ako naiđe neka kratkovidna kontrola,

i pregršt isprika jer ne znam gdje je moja stanica.

Kontrolor me upozori na strah i bol.

Oltare za sve pokopane probisvjete,

fenjere koji me vjerno prate, popločane ulice odavde do Oza.

Pa lupam petama, u više navrata po 3 puta,

probudim brda i dol.

Zemljovidi na kojima samo pokoja obratnica može odvesti

na istok, na brod pun mirodija.

Svila, klinčići, mošus, zrno riže za dobar put.

Možda je ovaj put car stvarno gol.

Na ribežu za muškatne oraščiće se borim sa lubenicama,

i jednu po jednu vadim koštice.

Da mi ne zapnu u grlu, mislim da to može nešto promjenit.

Ko fol.