bez brojanja slogova
Čitam iz dlana naznake sudbine pokretanja,
kugle, starinski svjećnjaci, sporazumna znanja.
Kočije s inicijalima istim, kazaljke koje neće
stati.
Slažem slova u razne nevješte formulacije,
nižem slike, prenosim značenja, bojim alternacije.
I znam da on ima sluha, bistri um da
shvati.
Za neku udaljenost koja se začas prijeđe,
zbog onih sekvenci koje mi gode za vjeđe.
Jer bez sumnje, treba se naviknuti
disati.
Zatvaranje uloga koji nose samo objede,
sa plaštem srca, nevinim rukama, stvarati pobjede,
Stvari koje se ne uče, njih je prirodno
znati
objavio/la
njuskica kategorija: |
(8) Komentara | email this post
POŠALJI KOMENTAR
KOMENTARI:
ipak proshlo 
Poslao
poglavica u 14:33, 2/3/2007 | Link | |
(