25.5.2009

I danas, dvadestpet godina od kada si me ostavio, veoma cesto, dok idem ulicom, kada je velika guzva, ugledam tebe. Uvek namontiran, sredjen i uredan, sa najlepsim osmehom na svetu. Mislio sam da ce silne godine izbledeti tvoju sliku u mojim secenjima, ali vreme je u ovom slucaju potpuno stalo. Kao da si me juce ostavio.

Nikada nisam voleo rodjendane, narocito ne svoj. Narocito poslednjih 10-ak godina. Ustvari, od kada sam poceo da slavim rodjendane svoje dece, za svoj nikada nisam mario. Iskreno nisam nesto posebno mario ni za tudje, a to mi je uvek prisivano kao veeeliki minus. Kao coveku, u celini. Ali tvoj je uvek bio interesantan. Toga dana je i najveci sin nasih naroda i narodnosti slavio svoj, uz stafetu i omladinke. Tebi stafetu nismo predavali, a za omladinke si se verovatno sam snalazio. Vama metalcima je ocigledno to bilo u krvi.

Da nisi otisao tako naprasno, nikom ne rekavsi, danas bi ja i ti proslavili tvoj 78 rodjendan. Svratio bi ti veceras da popijemo neku rakiju, da ti ispricam novosti, da ti se pohvalim kako ti je starija unuka zavrsila gimnaziju, kako upisuje fakultet, kako mladja popravlja jedinice u minut do dvanaest i pored svega ocekuje da ce sa takvim uspehom upisati ekonomsku skolu. Ispricao bi ti kako je na poslu jer znam da bi te to interesovalo. Znam da bi bio ponosan na svoje unuke bez obzira na sve. Znam da bi i na mene bio ponosan jer sam potpuno sam dogurao dovde. Ali isto tako sam siguran da me ni Dunav ni Sava ne bi oprali pred tobom za ono sto sam, isto tako potpuno sam, bez icije pomoci , napravio od svog zivota. Morao bi da istrpim sve to, a ja znam da to ne bi bilo nimalo lako. Ali isto tako znam da bi posle toga umeo da me smiris.

Zato cu danas da pobegnem ranije. Doci cu sigurno, da zapalimo po jednu i da se ispricamo. Da se isplacemo ko muskarci i da se izjadamo jedan drugom. Ustvari samo cu ja pricati a ti ces pazljivo slusati. Tebe odavno niko ne moze da cuje, samo ja. Znam da ces mi oprostiti, oprostio sam i ja tebi. TREBA MI TO MATORI !!!

DOLAZIM SIGURNO, ZNAM DA CES ME CEKATI, NAJVECI MOJ ...

Objavio nixon1311 u 08:59 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Kako ponekad pritiska ta praznina koju niko ne ume niti može ispuniti...Kako nedostaju ti trenuci kada se svom "matorom" možeš izjadati, popričati,dobiti savet, pa i neku grdnju...
Divno si ovo napisao. Prepoznajem se i vrlo često upravo tako osećam.
Poslao 3KUT u 14:44, 25.5.2009 | Link | |
kako nam fale oni koji su otisli od nas. nista godine ne umanjuju ceznju za njima...cini mi se, katkada, da je godine samo pojacavaju...
Poslao marga u 21:56, 25.5.2009 | Link | |
3KUT - Nekada sam mislio da ce se, kako starim, taj folder sam izbrisati iz moje memorije, medjutim, on je po difoltu neunistiv. I uopste nije lakse.
Poslao nixon1311 u 08:30, 26.5.2009 | Link | |
MARGA - Postoje zaista neke praznine koje se vremenom mogu popuniti, ali ova se definitivno nikada ne moze. Rupa u dusi ostaje do kraja zivota, bez obzira koliko dug bio. Narocito ako inace nemas nikog, a i taj "niko" se vremenom izgubi. Koliko god covek bio jak, ponekad mu fali to malo duse sto ostade izbuseno.
Poslao nixon1311 u 08:34, 26.5.2009 | Link | |
Ima ljudi koji nikada ne napuste nas zivot, ma kako fizicki nedostajali i ne bili prisutni. Kada nam venama tece ista krv, i kada smo tek deo te krvi, kada u nekom vlastitom postupku, nekoj reci, nekoj misli prepoznamo tog nekog, kada tog nekog vidimo u vlastitoj deci, kada jos uvek imamo sta da oprostimo i kada jos uvek ima sta da nam se oprosti, kada se nekome obracamo i osecamo odgovore (jer ih ne mozemo cuti sluhom)...

I da znas, mnogo mi je lakse da znam da ne izbledi nikada. Ja sam se tog dela najvise plasila...
Poslao ziggy u 18:18, 26.5.2009 | Link | |
ZIGGY - Mozda si i u pravu, ali svakako praznina ostaje. Sustinski ona boli. Ali godine i dogadjai ucine svoje, odbolujem tako dva-tri puta godisnje, ustanem i guram dalje. Bez obzira sto vrlo cesto pomislim da me jedva ceka tamo, motivi da ostanem ovde su jos uvek jaci. Dokle ce tako biti, ne znam.
U svakom slucaju, hvala.
Poslao nixon1311 u 08:48, 27.5.2009 | Link | |