| |
12.4.2008
-
Priča iz škole
Naša škola je velika,ima i bazen i veliko dvorište. Međutim u tom dvorištu nema mnogo srećne dece. Na primer, znam jednu M. R. Ona je učenica četvrtog razreda, uopšte nije srećna.
Ima mamu i tatu koji je alkoholičar. Jednog lepog dana na velikom odmoru moja drugarica i ja smo prišle da pričamo sa njom. Prvo što je rekla je da je gladna. Nisam imala ništa kod sebe inače bih joj dala. Nije mnogo dobra učenica verovatno zbog takvog stanja u porodici. Ona nema ni knjige ni šta lepo da obuče. Niko neće da se druži sa njom zato što je takva. Svi je potcenjuju i ja to strašno mrzim. To je jedan dokaz da su ljudi sebični i surovi. Skoro svakog dana mi pričamo sa njom i ona kaže da njen tata više ne pije i da su se roditelji razveli ali ipak žive zajedno. Ne znam tačno koliko braće i sestara ima,ali ih je dosta. Direktor često pravi nepotrebne i glupe žurke u školi i pritom je karta za ulaz 200 dinara! To je neverovatno. Razmišljam da porazgovaram sa zamenicom direktora i kažem da se njoj od tih para za žurku obezbedi besplatna užina. A onim "tetkicama" što prave užine ne bi smetalo da svakodnevno naprave jednu užinu više za nju. I uradiću to. Ja sam jedan primer u toj odvratnoj školi: sa mnom se druže par devojčica iz odeljenja jer ja nemam para na pretek za sve te bespotrebne žurke i svakodnevne izlaske i kupovinu! Imam porodicu i najbolju drugaricu iz odeljenja,to mi je najvažnije. Iz zgrade imam dosta najboljih drugarica koje su uvek spremne da pomognu. Stoga ja ću maloj M. dati neke knjige za 5. razred ali direktor mora da joj obezbedi užinu. Veoma mi je žao što ne mogu više da pomognem ali činim sve što mogu.
|
:: Obavesti prijatelja!
|
|
|
O meni

Priče
Poslednje objavljeno
Meni
Prijatelji
Linkovi
|
|
Permanent Link