

BEOGRAD - Bio sam pripadnik nemačke policije u Beogradu tokom Drugog svetskog rata, ali nisam znao da sam pripadao Gestapou. Nisam učestvovao u ubistvima u logoru na Starom sajmištu i ništa od onoga za šta se teretim nije istina - rekao je juče u ekskluzivnom razgovoru za „Blic“ Peter Egner (86) koji se sumnjiči da je za vreme Drugog svetskog rata počinio zločine u Beogradu.
Egnera smo pronašli u njegovoj kući u predgrađu Sijetla u američkoj državi Vašingron. On je u telefonskom razgovoru, na tečnom engleskom jeziku, za naš list uporno tvrdio da „nema zbog čega da se kaje jer nije počinio nikakve zločine“.
- Nikada nikoga nisam povredio u svom Beogradu. Imate moju reč - rekao je hladim i odsečnim glasom Egner.
On je priznao da je bio u nemačkoj armiji kao dobrovoljac.
- Bio sam u Beogradu od 1941. do 1943. kada sam ranjen. Pošto sam bio Nemac iz Jugoslavije, bilo je normalno da budem u nemačkoj armiji. Nisam počinio nikakve zločine i nemam zašto da se kajem - ponovo je rekao Egner, koji tokom razgovora ni u jednom trenutku nije pokazao neku emociju.
On je naveo da je nakon ranjavanja prebačen u Beč, a kasnije u Dansku, gde je dočekao kraj rata. Egner kaže da je u maju ove godine posetio Crvenku, mesto u kome je rođen.
- Moji preci su sahranjeni na groblju u Crvenki i ja sam sa grupom Nemaca došao u posetu. Zajedno sa bratom i sestrom sam se poklonio svojim precima jer nisam zaboravio odakle potičem - istakao je Egner.
On je dodao da je u Srbiji bio šest dana i da je na nekoliko sati posetio i Beograd. Egner kaže da se više ne seća srpskog jezika, koji je nekada govorio. U zahtevu američkih federalnih vlasti, kojim se traži da mu se oduzme državljanstvo, navodi se da je njegova jedinica u 1941. odgovorna za smrt 11.164 ljudi, među kojima je bilo najviše Jevreja, ali i Srba i Roma.
Protiv ovog naciste srpski organi sakupili su značajne dokaze, koji potvrđuju navode američkih službi da je učestvovao u istrebljivanju Jevreja i demantuju njegovu odbranu da je bio samo prevodilac za nemačke okupacione snage.
- Tužilaštvo za ratne zločine intenzivno sakuplja dokaze. Očekujemo da ćemo u najskorije vreme podneti zahtev za sprovođnje istrage protiv njega i zatim zahtev za izručenje - rečeno je „Blicu“ u Tužilaštvu za ratne zločine.
Direktor Arhiva Beograda Branka Prpa kaže za „Blic“ da su podaci o Egneru nađeni u sačuvanoj arhivi Gestapoa.
- On je radio za Gestapo kao folksdoječer i tu više nema nikakve sumnje. Rođen je u Crvenki u Vojvodini, a došao je iznenada pred rat u Beograd 1940. Očito je da su ga poslali u Beograd i da je pripreman za ulogu koju će imati tokom rata i okupacije. Dalju pretragu dokumenata treba da obavi Tužilaštvo za ratne zločine i može da detaljnije otkrije njegovu ulogu - kaže Prpa za „Blic“.
Ona napominje da su deo Gestapoove arhive uzeli Rusi posle rata i da je nisu do danas vratili, a da su Nemci uništili dokumentaciju o logoru Staro sajmište. Osim ovoga izvesno je da za Egnera postoje dokazi i u Nemačkoj u Mihenskoj arhivi, gde su čuvaju nemačke poruke slate posebno mašinom „Enigma“, kao i u američkoj arhivi o Gestapou, koja se čuva u Berlinu. U Mihenskoj arhivi, gde se čuvaju poruke koje su saveznici dešifrovali, sačuvane su i šifrovana dokumenta koja je razmenjivala nacistička komanda sa obaveštajcima u Kraljevini Jugoslaviji, pre okupacije, kao kasnije poruke nemačkim okupacionima snagama i Gestapou.
- Tu mogu da se nađu uputstva koja je dobijao Egner jer je verovatno angažovan kao obaveštajac za naciste. Uobičajeni postupak bio je za sve zemlje Evrope da se među onima koji su poreklom Nemci nađu saradnici nacističke obeveštajne službe. Među dešifrovanim porukama, inače, nalaze se i nalozi za sistematsko uništavanje Jevreja - kaže izvor „Blica“.
Predstavnici SAD u razgovoru sa predstavnicima srpskih organa rekli su da će dostaviti sve dokaze koje oni poseduju o Egneru, ukoliko bude izručen Srbiji. Predstavnica za medije Ambasade SAD u Beogradu Rajan Heris rekla je da ambasador Kameron Manter podržava nameru Srbije da se Egneru sudi u Srbiji, gde je, kako je navela, i počinio zločine. Predstavnik izraelske ambasade u Srbiji Jair Fromer izjavila je da „Izrael nije uključen u slučaj Petera Egnera u SAD“.
Egneru treba suditi u Srbiji

Logoraš Dragoljub Janjić (85), koji je na Starom sajmištu tokom 1943. godine proveo šest meseci, kaže za „Blic“ da bi Egner trebalo da odgovara pred srpskim sudom.
- Mnogi su poubijani i pomrli u tom logoru. To ne sme da prođe nekažnjeno. Voleo bih da doživim da vidim pravdu - istakao je Janjić.
Dok lagano ispija čašu vode koju mu je pružila supruga, sa kojom je 60 godina u braku, Janjić kaže da je imao samo 17 godina kada je doveden u logor.
- Zarobljen sam na Kozari 1942. godine nakon čega sam vozom prebačen na Sajmište. Bio sam jako mršav pa su me ostali logoraši od milošte zvali Ljupko. Ono što smo tamo preživeli ne može da se prepriča, to je strašno, ljudi si svaki dan premlaćivani i ubijani - ističe stari logoraš.
Pored nemačkih vojnika, kaže, izuzetno surovi su bili Srbi koji su vodili logor.
- Ljudi su umirali sedeći, od gladi, batina, iscrpljenosti. Dešavalo se da uveče legnete pored nekoga i, kada ujutro ustanete, taj je mrtav - priča Janjić.
On je u septembru 1943. prebačen u rudnik Trepča, gde je ostao sledećih godinu dana, dok sa grupom zatvorenika nije uspeo da pobegne.
BEOGRAD - Saša Vukadinović, novi direktor Bezbednosno-informativne agencije, bio je devedesetih godina član Srpskog pokreta obnove u rodnom Kruševcu, saznaje Kurir! Ako već Dana Drašković nije ostvarila dugogodišnju želju da „razbuca srpsku Udbu“, možda će bivši pulen stranke njenog supruga uspeti u tome.
Međutim, Draškovićeva nije zadovoljna postavljenjem mladog Vukadinovića za šefa tajne službe.
- Zašto bih bila zadovoljna imenovanjem nepoznatog čoveka? To je još jedna improvizacija s ciljem da se opstane na vlasti po svaku cenu. Da su želeli reformu službe, postavili bi mene. On nema hrabrosti za otvaranje dosijea i čišćenje službe od komunističkog kadra. Jedino ja imam tu hrabrost - poručuje Dana.
- Sramota je da od 2000. DB nije reformisan. Ni Vukadinović neće ništa novo doneti. On pripada levici. To su sve deca komunističkih funkcionera, koja kriju zločine svojih očeva. Jedino desnica, kad dođe na vlast, može razotkriti zločine komunista i zločine nakon raspada SFRJ, pa i one posle pada Miloševića - smatra Danica Drašković.
Vukadinović je na svoju prvu funkciju, načelnika kruševačkog SUP, došao 2000. kao čovek od poverenja Zorana Đinđića. Članovi Odbora za odbranu i bezbednost u Skupštini Srbije imaju suprotstavljena gledišta o tome kako će se 36-godišnji Vukadinović snaći na čelu BIA. Radikal Dragan Todorović, predsednik tog skupštinskog tela, primećuje kao „nespornu činjenicu da je Vukadinović svoju profesionalnu karijeru vezao za DS“.
- Da li će biti profesionalac na novom radnom mestu ili će nastupati kao član stranke, videćemo vrlo brzo. Direktor BIA mora biti apsolutni patriota, što podrazumeva njeno čišćenje od svih koje su instalirale strane službe da tajnu policiju ustroje u skladu sa svojim interesima - ističe potpredsednik SRS.
Međutim, Dragan Šormaz, njegov kolega iz DSS, smatra da će direktor BIA biti zavisan od „žutih“.
- Čak i na televiziji se pojavio u plavom odelu sa žutom kravatom. Ima iskustva u policijskom poslu, ali ne bih rekao da ima i u obaveštajnom. Voleo bih da se varam, ali mislim da Vukadinović nema kapacitet da vodi službu. Moraće da se suprotstavlja mnogo iskusnijim kolegama iz stranih službi. Inače, svim službama u svetu je prioritet energetika, pa onda terorizam, droga i drugo. Novi šef BIA moraće da se uhvati u koštac i s problemima Kosova i Metohije, juga Srbije, ali i privatizacije - objašnjava Šormaz.
I Miroslav Markićević iz NS smatra da funkcija šefa BIA treba da bude nezavisna od partijske pripadnosti.
- Glavna odredba u biografiji Vukadinovića je „istaknuti član DS“. A to izaziva sumnju i kod nas i kod građana Srbije - kaže Markićević.
S druge strane, Marko Đurišić, član odbora iz DS, smatra da je novi šef BIA odlično rešenje.
- Vukadinović je izvanredno rešenje, on će dovesti do preko potrebnih promena u BIA - sažet je Đurišić, uz napomenu da ne misli da će bliskost s DS profesionalno uticati na Vukadinovića.
Željko Ivanji iz G17 plus takođe je uveren da će Vukadinović profesionalno obavljati novu dužnost.
- On je profesionalac par ekselans. To što je mlad može da bude samo prednost, jer za to mesto treba hrabrosti. Što se tiče iskustva, ono se ne stiče samo godinama, već radom i rezultatima. A on ih ima. Primer za to je hapšenje Jotkine grupe - podseća Ivanji.
SPASIĆ: PRAVI IZBOR
Božo Spasić, nekadašnji obaveštajac, a sada privatni detektiv, uveren je da je Saša Vukadinović „pravi izbor“ za čelno mesto u BIA.
- Ni u jednoj državi nema konkursa za šefa službe, već se bira osoba od poverenja. Ali, on neće izvršavati naloge stranke, već Saveta za nacionalnu bezbednost. Kao direktor Zavoda za izvršenje zatvorskih sankcija bio je direktor svih zatvora i mislim da ih je doveo na zadovoljavajući nivo. Ima iskustva u policijskom poslu, učestvovao je u hapšenju Jotkine grupe i sve to ga sasvim dovoljno kvalifikuje za šefa tajne službe - ističe Spasić.
http://www.kurir-info.rs/clanak/vesti/kurir-18-07-2008/duhovi-ne-miruju
Procitajte ovaj clanak pa kazite sta mislite...
BEOGRAD - Poslanici Skupštine Srbije nastavili su danas vanrednu sednicu na kojoj u pojedinostima treba da razmotre Predlog zakona o ministarstvima kojim je predviđeno da buduća vlada ima 24 resora.
Na taj zakonski predlog podneto je više od 70 amandmana, od kojih se većina odnosi na smanjenje broja ministarstava, kao i na izmene u nadležnostima pojedinih resora.
Prema predlogu, koji su parlamentu na hitno usvajanje uputila 122 poslanika vladajuće većine, predviđeno je formiranje novog Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Ministarstva za Nacionalni investicioni plan, kao i zadržavanje Ministarstva za Kosovo i Metohiju.
Skupština je juče završila raspravu o amandmanima o izmenama i dopunama zakona o vladi.
Predsednik Skupštine Slavica Đukić Dejanović odrediće dan za glasanje po završetku rasprave o amandmanima na oba zakonska predloga, a pošto ih poslanici usvoje, biće stvoreni uslovi za formiranje nove vlade.
| 18. jun 2008. | 03:27 | Izvor: Politika | ||
Beograd -- Lider NS Velimir Ilić kaže da se sprema za opoziciju, kao i da će u Skupštini tražiti da se rasvetle stare afere i zločini - od "kofera" i "Sartida", do ubistava novinara.
"Ja sam vodio infrastrukturu. To mora da se raščisti. Znači, da se rasvetli, bilo ko da je to uradio i kako. Kako je ubijen Ćuruvija i ko je učestvovao u tome? Zašto to da bude državna tajna? Moramo da znamo", rekao je Ilić. On je kazao da će tražiti i da se u Skupštini formira anketni odbor koji bi ispitao aferu "Dačićev kofer", u kojoj se lider SPS-a pominjao kao jedan od aktera u toj aferi iz januara 2006. godine, kada su privedeni viceguverner Dejan Simić i član SPS-a Vladan Zagrađanin, kojima je na teret stavljeno krivično delo primanja mita. Sve mora da se raščisti, principijelo, rekao je Ilić navodeći da su ranije "bili neki kompromisi". "Da vidimo šta je bilo sa 'Sartidom'. Ja nisam učestvovao u tome. Prosto, ja nemam pojma o tome, nisam vodio ni policiju ni pravosuđe. Ali, to neće da bude tabu tema", rekao je Ilić. |
Ukoliko Socijalistička partija Srbije ne odustane od koalicionog sporazuma za Beograd koji je sklopila sa Srpskom radikalnom strankom i Demokratskom strankom Srbije, G 17 plus neće podržati ni manjinsku vladu koju bi na republičkom nivou napravili Demokratska stranka i socijalisti, kaže u razgovoru za „Politiku”, Suzana Grubješić, član Predsedništva ove partije. Ona je, međutim, ubeđena da je takav rasplet „99,99 odsto nemoguć”.
Funkcioneri ove stranke su, da podsetimo, do sada više puta ponavljali da neće ući u republičku vladu ako ZES i SPS ne formiraju vlast u Beogradu.
Vi ćete ih usloviti da ukoliko se sa vama dogovore na republici, „srede stvari” i u Beogradu?
Nema trgovine sa Beogradom. Od toga ne odustajemo i to je stav naše koalicije „Za evropsku Srbiju“.
Koliko je realno očekivati da će biti raskinut koalicioni sporazum za Beograd – tu nema disonantnih tonova kao za republičku vladu?
Nije održivo da vlast u Beogradu bude opozicija republičkoj vlasti. SPS će morati da se potrudi da, ukoliko je sa nama na vlasti na republičkom nivou, vlast u Beogradu pravi sa koalicijom „Za evropski Beograd”. To je nešto što se podrazumeva.
Da li biste bili voljni da sa DSS-om formirate vlast u glavnom gradu?
Ništa ne bismo imali protiv toga. Ali očigledno je to nemoguće zbog tvrdog stava DSS-a da više neće ni sa DS-om ni sa nama ni na jednom nivou.
Burna reakcija DSS-a usledila je nakon sugestija da se „oslobode” Koštunice, pa da se onda sa njima sarađuje?
Ne želim da ulazim u to, ali ukoliko DSS, koja je od 2000. godine zajedno sa DS-om na vlasti u Beogradu, sada oštro kritikuju tu istu vlast. To je, najblaže rečeno, nekorektno.
Dokle se može ići u pragmatizmu, kako eventualni savez DS-a i SPS-a objašnjavaju ne samo stranke sa liste ZES-a nego i evropski zvaničnici i strane diplomate u Srbiji?
Naravno, postoji razlika između ideološke i realne politike. Ovo što se sada dešava je realna politika koja mora da ima svoje granice, kao što i pragmatizam mora da ima svoje granice. Cilj koalicije ZES-a je ubrzani proces evropskih integracija, dobijanje statusa zemlje kandidata za članstvo u EU do kraja ove ili početka naredne godine, stavljanje na belu šengensku listu, snažan ekonomski razvoj i odgovorna socijalna politika. Ukoliko su spremni da sa nama rade na ostvarenju tog cilja, ja to ne bih nazvala pragmatizmom nego realnošću. Bez ikakve dileme.
Da li bi bilo pragmatizma da su radikali na mestu socijalista, da su vam oni neophodni za vladu?
Nadam se da će radikali promeniti svoju politiku u pogledu evropskih integracija, ali ne verujem da će se to desiti u dogledno vreme, mada bi to bilo jako dobro za ovu zemlju. Za razliku od svih zemalja u okruženju i bivših zemalja istočnog bloka, mi jedini nemamo politički konsenzus oko najvažnijeg pitanja, a to je put kojim ova zemlja treba da ide. Za sada ovde postoji većina koja želi da se ubrza proces evropskih integracija i da Srbija što pre postane deo najuspešnijeg mirovnog, političkog i ekonomskog projekta posle Drugog svetskog rata – Evropske unije. Radikali su se jasno opredelili protiv evropskog puta i zato ne mogu da budu koalicioni partner proevropskim snagama.
Koliko je za vas sporna prošlost Dragana Markovića Palme kao partnera u vladi, na šta se pozivaju neki protivnici vašeg budućeg saveza?
Ukoliko su i on i PUPS i socijalisti spremni da rade na ispunjenju programa koji je ponudila Koalicija za evropsku Srbiju, dobrodošli su. To ne znači amneziju, ni u slučaju Dragana Markovića Palme, ni u slučaju socijalista. Ja svakako nisam osoba koja će ulepšavati njihovu prošlost ili isticati ideološku bliskost koja među nama ne postoji, ali sam spremna da zajedno radimo na stvaranju ekonomski jake, politički stabilne, evropske Srbije.
Koliko su tačne spekulacije da će Ivica Dačić biti potpredsednik vlade zadužen za bezbednost i ministar policije?
Ne znam da li je to tačno. Kada počnu formalni razgovori sa koalicijom SPS-PUPS-JS, saznaćemo više i o kadrovskim predlozima.
Ako bude tako, kako vama to izgleda? Koliko je to loše i za vladu i za Dačića, jer će se, ukoliko ne bude saradnje sa Hagom, prst upirati u Dačića, čija stranka se protivi hapšenju haških optuženika?
Dok su socijalisti podržavali manjinsku vladu Vojislava Koštunice, bilo je 18 odlazaka u Hag, što hapšenja, što dobrovoljnih predaja, pa nijednog trenutka nisu uskratili podršku toj vladi. Stoga ne bih rekla da je saradnja s Hagom prepreka za formiranje nove vlade, jer je to međunarodna obaveza Srbije, koja je potvrđena i domaćim zakonodavstvom.
Mislite da SPS više nije tvrd u stavu da ne treba izručivati optužene Tribunalu?
Već su pokazali na delu da su svesni obaveza koje je ova država preuzela još 1995. potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.
To, mislite, rade zbog svojih birača?
Za dve i po godine, koliko je trajala manjinska vlada, mogli su – da su hteli – da uskrate podršku posle hapšenja, izručenja i dobrovoljnih predaja. Ponavljam, država Srbija mora da ispunjava preuzete obaveze, sviđalo se to nekom ili ne.
Mislite li, dakle, da bi policija hapsila haške optuženike, ako bi Ivica Dačić bio ministar policije ili potpredsednik vlade zadužen za bezbednost?
Bez obzira na to ko bude na čelu MUP-a, moraće da savesno i odgovorno obavlja taj posao. Ivica Dačić nije izuzetak od tog pravila.
Kako komentarišete spekulacije da je Mlađan Dinkić glavni posrednik u „kupovini” Sulejmana Ugljanina da se prikloni vama?
Stranka Sulejmana Ugljanina išla je na izbore u Koaliciji za evropski Sandžak i jasno stavila do znanja s kojim strankama želi da sarađuje nakon izbora. Vrlo brzo smo se dogovorili o partnerstvu koje će, nadam se, trajati duže od nove vlade.
Kako ćete pomiriti Rasima Ljajića i Ugljanina?
Nemamo ambicija nikoga da mirimo, ali i do sada su zajedno sedeli u vladi Bajram Omeragić i Rasim Ljajić. I u Skupštini su i jedni i drugi bili deo jedne većine, a tako će biti i ubuduće.
Šta će biti prvi potez vlade DS-a i SPS-a?
Kao poslanik, najpre očekujem da Skupština ratifikuje SSP sa što većim brojem glasova. Vlada će morati da se fokusira na ekonomski razvoj, priliv preko potrebnih stranih investicija, otvaranje novih radnih mesta. Moraće i da završi predloge svih zaostalih evropskih zakona i da ih što pre pošalje Skupštini na usvajanje.
-----------------------------------------------------------
Nema para u budžetu za zahteve PUPS-a
Koliko je realan zahtev Krkobabića da se odmah po formiranju vlade penzije povećaju za 10 odsto?
Zahtevi mogu da budu realni samo ako se zemlja ubrzano ekonomski razvija, ako dođu novi investitori, ukoliko se otvore nova radna mesta koja će finansirati povećanje penzija. Sve drugo je socijalna demagogija. Za čuvenu švajcarsku formulu obračuna penzija potreban je novac koga u srpskom budžetu nema. Oni to vrlo dobro znaju. Povećanja penzija mogu da budu postupna i u skladu sa rastom plata i proizvodnje. Neće biti da PUPS predstavlja sve penzionere ove zemlje, jer ih ima 1,7 miliona, a cela koalicija SPS-PUPS-JS osvojila je oko 300.000 glasova.
Ali bi te zahteve podržali svi penzioneri?
Po toj logici, svi budžetski korisnici bi mogli da traže povećanja, a takvi potezi vode u dodatni rast inflacije koja je već na dvocifrenom nivou zbog previsoke javne potrošnje.
Znači neće biti povišice penzija od 10 odsto kad se formira vlada?
Oko milijardu evra investicija čeka na formiranje proevropske vlade. To je nešto što može da poboljša životni standard svih građana, uključujući i penzionere.
| Predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica izjavio je večeras, povodom današnje najave generalnog sekretara UN Ban Ki Muna da će izmeniti delovanje misije UN na Kosovu i Metohiji tako što će angažovati Euleks pod okriljem UN, da smatra da je takav predlog suprotan Rezoluciji 1244 i samim tim ne može biti prihvatljiv za Srbiju. | ||||
"Očigledno je da su pregovori oko formiranja vlade zapali u ćorsokak, jer koalicija oko SPS nije prihvatila pravnu analizu SSP, a nije ni dala konkretne predloge za eventualne izmene", precizirao je Mladenović u izjavi Tanjugu.
On je ocenio da je "jasno da bez saglasnosti oko pravne analize nema osnova za zajedničku politiku, pa time ni za novu vladu".
Prema njegovim rečima, pitanje Kosova i evropskih integracija su od suštinskog značaja za budućnost Srbije i, ako oko pravne analize koja se direktno odnosi na ova pitanja nema dogovora, onda nema ni nacionalne vlade.
Pregovori, naveo je Mladenović, mogu krenuti napred samo ako se postigne saglasnost oko pravne analize.
Portparol DSS je ocenio da se u tom slučaju može dalje razgovarati o dodatnim analizama za povećanjem penzija, koje bi trebalo da napravi koalicija oko SPS kao ravnopravan partner u pregovorima.
| Zamenik predsednika SRS Tomislav Nikolić najavio je da će za danas inicirati sastanak sa liderima SPS i D S S Ivicom Dačićem i Vojislavom Koštunicom na kome bi te stranke trebalo da iznesu jasan stav o Sporauzmu o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. | ||||
![]() |
| Bojan Pajtić (FoNet) |
U pisanoj izjavi medijima, Borović je vršioca dužnosti gradonačelnika Zorana Alimpića podsetio da je "on samo tehničko lice koje nema većinu ni u prethodnom, ali ni u sadašnjem sazivu gradske skupštine, i da je njegova obaveza da bez odlaganja zakaže konstitutivnu sednicu Skupštine grada i da je to sve na šta on ima pravo".
On je mišljenja da je DS takvim ponašanjem njegovih čelnika ušao u "opasan rizik da ostane upamćen u istoriji srpske demokratije kao primer izigravanja demokratskih principa i urušavanja demokratskih institucija". "Sam datum zakazivanja sednice 14. jul, koji je dan pada Bastilje iz 1789. godine, Demokratskoj stranci treba da bude simbolična opomena da njeno delovanje mora da bude demokratski korektno i moralno ispravno", naveo je Borović.
Jedna osoba je poginula u selu Aračinovu za vreme održavanja izbora u Makedoniji, potvrdio je za RTS portparol makedonskog MUP-a Ivo Kotevski. Istovremeno, povređeno je više osoba u pucnjavi na glasačkom mestu u skopskoj opštini Čair.
U opštini Aračinovo i u selu Gurgurnica glasanje je prekinuto iz bezbednosnih razloga. Aračinovo je bilo jedno od središta šestomesečne pobune etničkih Albanaca na severozapadu Makedonije 2001.godine.
Posle incidenta, policija u obližnjem selu Grušino pronašla automobile pun oružja.
U Skoplju se, pak, incident između dve naoružane grupe se dogodio u 9.45 minuta u blizini osnovne škole. Policija je na terenu i istražuje incident.
U međuvremenu je Državna izborna komisija [DIK] objavila da je tokom prvih nekoliko sati glasanja na parlamentarnim izborima u Makedoniji registrovano nezakonito punjenje glasačkih kutija, njihovo razbijene i krađa glasačkog materijala.
Državna izborna komisija [DIK] je na prvoj pres konferenciji saopštila da je glasanje na nekoliko glasaačka mesta prekinuto iz bezbednosnih razloga, dok na jednom nije ni započelo.
U opštini Želino u Zapadnoj Makedoniji glasanje je prekinuto zbog punjenje glasačkih kutija ukradenim glasačkim listićima, dok u selo Malino, u opštini Čučer-Sandevo u blizini Skoplja nije ni počelo jer je preko noći ukraden glasački materijal.
Predizbornu kampanju u Makedoniji obeležilo je nasilje između suparničkih albanskih partija Demokratske partije Albanaca [DPA] i Demokrtaske unije za integraciju [DUI] u borbi za glasove medju sunarodnicima, koji prema procenama čine izmedju četvrtine i trećine stanovnika Makedonije.
Predsednik Makedonije Branko Crvenkovski izrazio je žaljenje zbog oružanih incidenata koji su označili početak glasanja u nekoliko biračka mesta.
'Bilo je važno da današnji dan bude besprekoran i pravi praznik demokratije, da vlada mirna i demokratska atmosfera i da svi naši građani mogu bez bilo kakvih pretnji na najslobodniji način da iskažu svoju volju i dodele svoj glas', rekao je on.
Izlaznost do 10 sati, prema DIK je 11,4 odsto, dok građanska asocijacija MOST koja ima više od 4.000 posmatrača, saopštila je da za prva tri sata glasalo 11.11 odsto birača.

Протекле недеље Војислав Шешељ ступио је у нови хашки штрајк, одбијајући да унакрсно испитује заштићеног сведока 021, првог од 13 сведока које ће тужилаштво, по одобрењу судског већа, испитивати на основу њихових писаних изјава. Шешељ тврди да се на тај начин крши његово право на правично суђење и да су овој категорији сведока изјаве писали хашки тужиоци.
Пре него што је у судницу уведен сведок 021, чија се писана изјава односи на догађаје у вуковарској болници, председавајући судија Жан Клод Антонети је рекао да ни овај сведок, као ни следећа два заштићена сведока који ће сведочити о убиствима хрватских заробљеника на Овчари, не терете лично Шешеља, већ само сведоче о „бази злочина”, другим речима, износе доказе да се злочин десио. Шешељ се енергично успротивио таквим сведоцима за које тврди да само „развлаче” суђење у недоглед.
Тужилаштво је против Шешеља позвало 105 сведока, а за две трећине тих појединаца оптужени тврди да служе само томе да у судници потврде да су се десили злочини чије постојање он ни не оспорава. Он поставља питање зашто се изјаве оваквих сведока „гурају” у овај предмет, сугеришући тиме да тужилаштво заправо покрива своју неспособност да на клупу за сведоке изведе људе који могу да докажу конкретне оптужбе.
Кад је реч о Овчари, Шешељ је објаснио да он уопште не оспорава да је тамо почињен злочин, те да нема никакве потребе за тим да тужилаштво с три патолога, колико их је на списку сведока, доказује злочин на Овчари. То може, каже он, да се докаже и са само једним патологом. Има доста ствари које тужилаштво доказује, иако оне нису спорне. Спорно је ко је учествовао, спорно је да ли постоји удружени злочиначки подухват и, по Шешељу, то треба да буде предмет расправе.
Наглашавајући да жели да испитује сведоке по редовним правилима, уз поштовање начела усмености и непосредности (а не на основу неких „хибридних правила” где се изјава сведока увршћава као доказни предмети, а он „успут може да постави само неколико питања”), Шешељ је рекао да зна да тужилаштво има проблема с временом и да они имају налог да заврше овај предмет, али да су могли да смање број сведока и да би им у томе помогао разговор с њим, како би се избегло да се губи време у доказивању неспорних ствари попут оне да се десио злочин на Овчари.
Сви сведоци тужилаштва, по њему, планирани су да сведоче о бази злочина, што значи да су то сведоци који ће посведочити да су видели неки злочин, или да су чули од некога да се десио неки злочин, али који неће знати и да повежу Шешеља с тим злочином.
То је логика по којој тужилаштво, наводно, жели да докаже да су сви ти злочини саставни део удруженог злочиначког подухвата у коме је Шешељ учествовао заједно са Слободаном Милошевићем ради протеривања несрпског становништва из Хрватске и Босне и Херцеговине због стварања Велике Србије.
Својевремено се и Слободан Милошевић, на чијем је суђењу сведочило 300 сведока тужилаштва, бунио због великог броја сведока који оптуженог никад нису лично ни видели, а камоли били у некој директној вези с њим. Чак су и судије питале тужиоца Џефрија Најса шта ће му толики сведоци. Судија Ричард Меј је једном приликом рекао да би „један добар сведок на оваквом процесу био довољан”.
Љиљана Милисављевић
-----------------------------------------------------------
Вучић: Шешељев ударац трибуналу
Генерални секретар Српске радикалне странке Александар Вучић изјавио је јуче да лидер те партије Војислав Шешељ на суђењу пред Хашким трибуналом и даље остаје при одлуци да не испитује сведоке који су дали свој писани исказ, без могућности унакрсног испитивања.
Вучић је, на конференцији за новинаре, оценио да је Шешељ тим поступком задао озбиљан ударац Хашком трибуналу јер се до сада показало да у писаним изјавама сведоци напишу оно што нису видели, а онда им се усмени искази „драстично разликују од оног што у папирима пише”.
Тужилаштво је, како је истакао, до разних изјава долазило уценама, притисцима и претњама, и зато је сад ограничило испитивање сведока на пола сата, како се то не би открило.„Шешељ на такву игру неће пристати”, рекао је Вучић, констатујући да ће лидер СРС-а „растурити сведоке тужилаштва”.
Како је нагласио, на случају прошлонедељног сведока Младена Кулића, Шешељ је показао да се проналазе људи који су починили неки злочин у рату, па се уцене да сведоче против неког, а да ће за узврат бити заштићени за злодело које су починили.
Вучић је запитао и зашто су се од објављивања књиге бившег главног тужиоца Хашког трибунала Карле дел Понте уплашили неки српски званичници и констатовао да је то вероватно због тога што у њој пише „шта су све радили против српског народа и један против другог”.„Биће занимљиво да прочитамо каквих ту ствари има и зашто су се успаничили”, рекао је он.
Protest srpskih železničara u Zvečanu
Neću da saučestvujem u samoubistvu Srbije. Neću samo da se molim Bogu da nam pomogne. Jedino ekonomski jaka Srbija može da brani Kosovo
OGORČEN... Dragan Marković Palma kritikuje svoje koalicione partnere
Lider Jedinstvene Srbije, predsednik SO Jagodina i jedan od prvaka „narodnjačke koalicije" Dragan Marković Palma otvoreno se juče suprotstavio politici koju vode premijer Vojislav Koštunica i ministar Velimir Ilić. On kaže da je sramotno to što neki ministri i političari koriste tešku situaciju zarad dobijanja političkih poena.
- Moja stranka i ja lično nikada nećemo priznati nezavisno Kosovo, ali ovo što se sada radi jeste nedopustivo i vodi zemlju pravo u propast! Ja nisam spreman da učestvujem u politici koja ništa dobro ne može doneti ovoj zemlji i ovom narodu. Neću da budem saučesnik u samoubistvu Srbije! Neću samo da sedim i molim se Bogu da nam pomogne, a da ne radim ništa konkretno na poboljšanju situacije u Srbiji, na ekonomskom jačanju zemlje! - kaže Marković za Press.
n Kritikujete državnu politiku, na šta konkretno mislite?
- Evo, recimo, odluka da se ambasadori povuku iz zemalja koje su priznale nezavisno Kosovo jeste ubitačna za sve nas, za interese svih građana. Pa, pitam ja sve njih ko će u Americi, Francuskoj, Italiji da zastupa naše interese i bori se za povratak Kosova?! Molim vas, nemojte samo da mi kažete da će to da rade neki tamo otpravnici poslova. Ma, ko će njih da tretira za ozbiljno?! Bojim se da je ovo kratkovida politika koja ne razume da jedino napredna i ekonomski jaka Srbija može da brani Kosovo!
n Šta onda Vi predlažete?
- Ambasadori treba odmah da se vrate i da rade svoj posao. Uostalom, oni će i ovako biti vraćeni za mesec-dva, a Srbiji će trebati najmanje dve-tri godine da se vrati na prethodnu poziciju. Tu, pre svega, mislim na ono što smo do sada postigli u ekonomskom smislu.
n Ali, šta ćemo s nelegitimnom misijom EU?
- Vidim, digli se ovi iz Beograda protiv dolaska Euleksa na Kosovo, jer EU nema pravo da šalje svoju misiju. Sve je to tačno, ali za mene su svi oni isti, i Euleks, i Unmik, i Kfor! Samo će jedni druge da zamene! Nije pametno da zbog te misije izolujemo Srbiju!
n Malo je nelogično da Vi, koji se predstavljate za tvrdog nacionalistu, tako razmišljate? Da niste rešili da pređete u tabor demokrata?
- Jesam nacionalista, i tim se ponosim, ali za razliku od tih mojih koalicionih partnera, ja razmišljam realno. Stranu nisam promenio, ali moramo da budemo pragmatični! Ama, molim vas lepo, evo Austrijanci u Jagodinu treba da ulože 14 miliona evra u gradnju deponije. I šta ja treba da im kažem? Da neću da radim s njima jer je njihova vlada priznala Kosovo?! E pa, što se moje opštine tiče, to neće moći! Ne može! Ne dam!
n Optužiće Vas da prodajete „veru za večeru"?
- Ma nemojte! Mene neko da optuži za manjak patriotizma?! Samo nek proba! Da vidim tog majčinog sina! Najveći patriotizam jeste to da investicije u Srbiju moraju da stižu, da smanjimo nezaposlenost. Evo, jedna ozbiljna izraelska firma u moju opštinu hoće da investira pet miliona evra! Pa, ko bi normalan to zaustavio?! S druge strane, ja sam 17. februara bio na Kosovu, ali ne kao neki da se prošetam i da me uslikaju, već da za tri sela odnesem 1, 2 miliona dinara pomoći. Nema većeg Srbina od mene, ali ova država mora da ide napred.
Bog LIČNO da zamoli Buša i Ban Ki Muna!
n Bili ste na velikom protestu koji je Vlada Srbije organizovala, ali Vas nije bilo na molebanu?
- Taj moleban je izgledao kao da smo mi Srbi otišli pred Hram Svetog Save da zamolimo Boga da on lično zamoli Buša i Ban Ki Muna da nam vrate Kosovo! Naravno da nemam ništa protiv crkve i molitvi, ali da nije bilo tužno, bilo bi smešno! Prema tome, mogu neki da se ljute na mene ili ne, baš me briga. Ali, odgovorno kažem da se Kosovo ne brani u Beogradu i da bez ekonomski jake Srbije mi nikada ne možemo da vratimo ono što nam je na silu oduzeto.
n Izbaciće Vas iz „narodnjačke koalicije"?
- Ja iz koalicije nisam izašao, niti nameravam. Ali, ovakvu politiku ne mogu da podržim zato što je ovo propast! I u tome me nikakvi ministri neće sprečiti! Ne mogu da verujem da Vlada ne shvata jednu stvar. Ljudi moji, ako nam dođu veliki investitori u Srbiju, pa i oni će braneći svoj kapital, braniti Srbiju. Zar mora jedan Palma iz Jagodine to da im kaže?!
n Jeste li o ovome pričali s Koštunicom i Ilićem? Šta očekujete da će Vam reći?
- Ama, šta ima ko da mi kaže?! Evo, vlastima poručujem da, umesto što se šetaju po protestima, treba da što pre odu u Brisel, Vašington, Pariz, Beč... Neka tamo brane Kosovo, a ne na ulici. Protesti su za građane i ne treba ih zloupotrebljavati u političke svrhe. Uostalom, videli smo da ulica nije ništa dobro donela.
Akademija nauka i umetnosti Republike Srpske (ANURS) podržala je današnjim saopštenjem Narodnu skupštinu, predsednika i Vladu Srbije da korišćenjem svih pravnih, političkih i diplomatskih sredstava ponište jednostrani akt proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije
"Jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosmeta predstavlja najgrublje kršenje medjunarodnog prava i diplomatske istorije i prakse civilizovanog sveta", kaže se u saopštenju u kome se pozivaju demokratske države i narodi da ne prihvate jednostranu odluku Skupštine Kosova o proglašenju nezavisnosti.
Dalje se navodi da će ANURS i dalje na skupovima, publikacijama i javnim oglašavanjem nastojati da naučnim činjenicama i nespornim argumentima ukaže na istorijsku nepravdu, kršenje medjunarodnih, regionalnih i nacionalnih dokumenata o pravima i slobodama i stvaranje nove države na teritoriji suverene i nezavisne Srbije - članice Ujedinjenih nacija.
Rodbina ne zna otkud zoran u ambasadi... Zoran Vujović
Nakon urađene DNK analize, nesporno je utvrđeno da je u prostorijama američke ambasade u četvrtak izgoreo Zoran Vujović (21) iz Novog Sada, mladić koji je pre devet godina morao sa rodbinom da pobegne iz rodne Prištine. Telo Vujovića pronađeno je na prvom spratu u hodniku ambasade, u koju su demonstranti upali i zapalili je u neredima koji su usledili posle mirnih demonstracija.
Dekan: Bio je odličan student
Da je Zoran bio dobar momak i student potvrdio je i Ilija Ćosić, dekan Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, koji je izjavio da je lično poznavao mladića.
- Trebalo je preksinoć s kolegama da dočeka stotinu stranih studenata koji su došli na takmičenje u inženjerskom menadžmentu. Njegove kolege su šokirane i još ne mogu da veruju da nije s njima. Jedva čekam da prođe ova crna nedelja za naš fakultet u kojoj smo izgubili četvrtog studenta - izjavio je Ćosić, podsetivši da su u kafiću „Laundž" među osmoro poginulih bile i tri studentkinje FTN.
Podsetimo, dežurni istražni sudija Okružnog suda u Beogradu obavio je uviđaj u ambasadi, dok je obdukciju i druge neophodne analize obavila komisija lekara sa Vojnomedicinske akademije, po naredbi istražnog sudije. Posle obdukcije, koja je trajala skoro 12 sati, u petak nije mogao biti utvrđen identitet, jer je telo potpuno izgorelo, čak i kosti ruku i nogu. Međutim, Zoranovog oca Milana pozvali su da dođe u beogradski SUP, gde je sina prepoznao po lančiću.
U stanu na četvrtom spratu zgrade u Ćirpanovoj ulici u Novom Sadu juče je vladao muk. Pred ulaznim vratima, na hodniku, na klupama su ćutke sedeli prijatelji i komšije. Svi u crnini. Saznali su da je ipak tačno da je tokom protesta „Kosovo je Srbija" u američkoj ambasadi izgoreo Zoran, student druge godine industrijskog menadžmenta i inžinjerstva na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka.
Na otvorenim vratima pojavio se visok čovek kome crnina još više naglašava gorštački stas.
- Uđite. Miško, došao je novinar - reče nekome u stanu uz objašnjenje - Ja sam Zoranov stric Dragiša.
Prilazi čovek istog stasa kao u Radiše. To mu je brat Milan, otac stradalog Zorana. Pruža ruku da primi saučešće, a upitni pogled upire u brata.
- Miško, novine svašta pišu, a ovo je prvi novinar koji je došao da od nas nešto sazna - reče Dragiša.
Kako nije mogao da pobegne od vatre?!
Dragan Prelvić, koordinator udruženja „Opstanak" koje okuplja raseljene sa Kosmeta u Vojvodini, za Press kaže da je Zoran bio izuzetan momak, dečko koji nije niti pio, niti pušio, niti se drogirao.
- Momak potiče iz jedne od uglednijih prištinskih porodica Vujovića, koji su kao mnogi od nas, pre devet godina proterani sa Kosmeta. Imao je samo 11 godina kada je sa roditeljima, mlađim bratom i ostalom rodbinom morao da napusti rodnu Prištinu. Proterali su ga Šiptari i ti isti Amerikanci koji sada tvrde da su im „razbojnici" demolirali ambasadu u Beogradu - ne skriva Prelević ogorčenje i dodaje: „Nadam se da će njegova mučenička smrt biti detaljno istražena, jer dosta je sumnjivo da on, kao sportista, nije mogao da pobegne od vatre i da iskoči iz zapaljene prostorije".
Tiho ali razgovetno, kao da svaku reč otkidaju i mere, kao u nekakvom tužnom recitalu, braća naizmenično izgovaraju rečenice.
- Zoran je otišao u Beograd jednim od autobusa koje je obezbedilo Gradsko saobraćajno preduzeće, verovatno sa drugovima. Bili su na protestu. A kako se zadesio u američkoj ambasadi, ni mi ne znamo - priča stric Dragiša.
Otac Milan kaže da je policiji prekjuče prijavio da mu nema sina. Ubrzo su ga pozvali da dođe u SUP u Ulici 29. novembra u Beogradu.
- Na izgorelom telu prepoznao sam Zoranov lančić i deo kaiša - kaže otac Milan i dodaje: - Ne mogu da verujem. Bio je dobar momak, odličan student, sportista, košarkaš. Nikad nije ulazio u konflikte. Ne znam. Verovatno su ga ponele emocije. Odrastao je u Prištini odakle smo svi morali otići u martu 1999. godine. Meni je spaljeno sve: najpre u bombardovanju, a sada najvrednije u američkoj ambasadi.
U tužnoj tišini, crnim marama zabrađene žene i najbliži rođaci još čekaju da stigne nalaz toksikološke i DNK analize. Rodbina čeka da ih pozovu da preuzmu spaljeno telo, kako bi počele pripreme za sahranu koja će se obaviti u utorak na gradskom groblju u Novom Sadu.
Sramota... Jeremić upozorio da su neki odlučili da kapituliraju pred secesionističkim zahtevima Albanaca
Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić rekao je juče u Sofiji, govoreći o nezavisnosti Kosmeta, da je „sramota što su neke države iz regiona izabrale da podrže zemlje koje izjednačavaju silu i pravdu, umesto da su izabrale regionalnu solidarnost".
- Da bi se ostvarila ilegalna nezavisnost Kosova, neke velike sile nudile su dogovore, vršile pritiske, zavrtale ruke širom regiona, širom Evrope i širom sveta. Neke države su podlegle, druge bi mogle, a neke neće nikada - rekao je Jeremić na sastanku Procesa saradnje, tela koje je nastalo iz nekadašnjeg Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope.
On je upitao zbog čega su „neki odlučili da žrtvuju geostrateške prioritete regiona u 21. veku na oltaru maksimalističkih etničkih aspiracija iz 19. veka".
- Da li je to iz straha od nasilja? Da li smo postali žrtve etničkog ucenjivanja? Neki su odlučili da kapituliraju pred secesionističkim zahtevima Albanaca jer su pregovori, navodno, doživeli neuspeh. Da li je to pravi razlog? To nije validan argument jer su neki vrlo moćni ljudi unapred bili rekli da će kosovski Albanci dobiti sve što žele - rekao je Jeremić, i dodao:
- Kada se prašina bude slegla i kada četrdesetak država iz sveta bude priznalo Kosovo, suočićemo se s teškom realnošću - Kosovo nikada neće biti član UN, niti OEBS-a. Kao takvo, neće pripadati svetskoj zajednici suverenih nacija. Nikada neće dobiti taj najviši status legitimiteta. Čak ni ovde Kosovo nije učesnik, dozvolite mi da vam kažem jasno i glasno - dok god je ovde Srbija, Kosovo nikada neće biti!
Jeremić je dodao da „Srbija nikada neće ustuknuti od svoje pozicije".
- Možda je nediplomatski reći, ali vaše zemlje su u situaciji da se suoče s posledicama perverznog izbora koji je postavljen mojoj zemlji da bira između Kosova i Evrope. Vi ste sada u situaciji da birate između Srbije i Kosova. Nismo mi tako želeli. Nismo mi na tome radili. Srbija nije supersila. Mi na raspolaganju imamo samo pravdu, međunarodno pravo i razum na svojoj strani - zaključio je Jeremić.
Članovi Procesa saradnje su Bugarska, Albanija, Hrvatska, Turska, BiH, Grčka, Makedonija, Rumunija, Moldavija, Crna Gora i Srbija, dok Kosovo, koje zastupa UNMIK, ima status posmatrača. Nezavisnost Kosova priznale su samo Albanija i Turska.
Vojislav Koštunica

GNEV, HULIGANI ILI CIA... Zapaljena američka ambasada
Koštunica i Nikolić na molebanu
Срби са Косова и Метохије запалили су јуче пре подне контролни пункт и неколико возила Унмик полиције и Косовске полицијске службе на административној линији Србије са Косовом у месту Јариње надомак Рашке, а у Брњаку, код Зубиног Потока, минирали и дигли у ваздух контролни пункт.
Више хиљада Срба изразило је на тај начин револт против једностраног проглашења независности Косова, а према извештајима агенција, повређених у тим инцидентима није било. Кфор и Унмик одлучили су да на 24 часа затворе ове административне прелазе.
До инцидента у Јарињу дошло је, како јављају агенције Танјуг и Бета, око 11.30 када су Срби из општина на северу покрајине на том административном прелазу поставили српску заставу, демолирали и запалили све објекте. Изгорели су објекти Унмик царине, КПС-а и Каса банке, као и десетак аутомобила КПС-а и Унмик полиције.
Службеници ових организација нису били на мети демонстраната.
Припадници КПС-a, УНМИК полиције и Кфора нису интервенисали и цео догађај посматрали су са стране. Портпарол Српског националног већа Раде Негојевић изјавио је Танјугу да је до нереда на контролним пунктовима дошло пошто су се прошириле гласине да се на њима гомилају снаге Кфора и полиције.
Председник Српског националног већа северног Космета Милан Ивановић рекао је за „Политику” да је „приликом демонтаже објеката, а због квара на инсталацијама дошло до кратког споја, избио је пожар, захватио је објекте Косовске полиције, и царинске службе, а ватра се проширила и на возила”.
Према извештајима агенција, припадници Кфора и Унмика блокирали су иза поднева све прилазе Лепосавићу. Француски војници Кфора нису дозвољавали улазак ни излазак из Лепосавића, а Кфор је багерима насипао земљу на пут, правећи препреку. Међутим, Срби који су запалили контролни пункт на Јарињу уз помоћ багера су савладали ову препреку Кфора. Војници Кфора су се склонили, тако да никаквих сукоба није било.
Славиша Ристић, председник Скупштине општине Зубин Поток, за наш лист каже да је било „немогуће контролисати гнев и срџбу грађана, али да се може рећи да је ипак све протекло добро, јер није било сукоба Срба са полицијом и војском”.
Портпарол КПС-а Ветон Ељшани изјавио је да су на север Косова упућене јаке снаге Кфора и Унмик полиције са циљем да „смире ситуацију” и позвао становнике покрајине да учине све да би мир и безбедност били очувани. Он је за „Политику” рекао и да још нема тачне процене материјалне штете íàêîí äåìîëèðàœà ïóíêòîâà íà àäìèíèñòðàòèâíèì ïðåëàçèìà.
Шеф Унмика Јоахим Рикер осудио је нападе Срба на царинске пунктове на тим прелазима. „Свако насиље је потпуно неприхватљиво и неће се толерисати. Затражио сам од комесара Унмик полиције и команданата Кфора да успоставе ред на тим граничним прелазима”, навео је Рикер и указао да су ти напади у супротности са мандатом Унмика.
Рикер је додао и да очекује да „сви грађани Косова покажу смиреност и поштују Унмик и Кфор који ће наставити да обезбеђују мирно и сигурно окружење на Косову”.
Томислав Николић се „устоличио” као први човек српске опозиције – први пут на званичном састанку са шефом државе и председником владе учествовао је у договору о заједничкој акцији, мирном протесту против једностраног проглашења независности Косова. А учествоваће и на том митингу као један од три говорника. Опет уз председника Бориса Тадића и премијера Војислава Коштуницу.
И његова досадашња опозициона конструктивност огледала се најпре и највише у питањима у вези са јужном српском покрајином, али кроз скупштинске активности Српске радикалне странке.
Најочигледнији примери сарадње са властима (иако радикали воле да кажу са „актуелним режимом”) били су успешни и брзи договори о садржајима неколико резолуција о Косову и Метохији, које су Николић и остали радикалски посланици здушно подржавали у парламенту. Али састанак у „државничком формату” у недељу са Борисом Тадићем и Војиславом Коштуницом као да је коначно озваничио политичку снагу СРС-а, која је у последња два скупштинска сазива најјача посланичка група (да и не помињемо оних готово 2,2 милиона гласова за Николића 3. фебруара) и легитимисао их као неопходан и незаобилазан фактор српске политичке сцене.
При том, Николић је својим присталицама дао и прихватљиво објашњење сарадње са политичким противницима („јесам опозиција режиму, али нисам опозиција Србији”), а јавности у земљи и свету се представио као оличење умерености („позивам председника и премијера да одмах почнемо да радимо дипломатски, политички и унутарполитички и покажемо грађанима да нисмо прихватили ову сецесију, да се са тим нећемо помирити и да ћемо све учинити да престане одвајање Косова од Србије”), позивајући још председника и премијера да „каналишу немир и срџбу који се појављују у грудима сваког грађанина”.
Званичан сусрет Тадића и Коштунице са Николићем, Ђорђе Вукадиновић, уредник часописа „Нова српска политичка мисао”, види као неку врсту „неформалне инаугурације једног политичког тријумвирата који фактички води главну реч у српској политици”.
Да ли овај сусрет заправо значи коначно легитимисање радикала као пожељних или бар прихватљивих политичких партнера? Или ће неко опет моћи да каже да СРС не може, рецимо, у владу, зато што се још није довољно легитимисао као демократска, системска политичка партија?
– Такво држање радикала у некој врсти гета ни до сада није било реално ни логично, али не значи да, ако то опет неком буде одговарало, неће бити таквих покушаја – сматра Вукадиновић.
Политички аналитичар Дејан Вук Станковић, пак, оцењује да овакав састанак Николића са највишим државним званичницима представља тек један корак у процесу легитимације СРС-а и њеног активног укључивања у политички живот – и то ако се доведе у везу са оним што је претходно рађено („узајамно честитање Тадића и Николића, један истински политички фер плеј”). „Као што једна ласта не чини пролеће, тако ни један састанак не значи потпуну легитимацију радикала”, каже Станковић.
– Ово што су урадили, прихватајући договор са Николићем, једноставно је производ једног континуитета у њиховим односима по питању Косова. Да ли је то залог за будућност, за неку сарадњу после тога, то је јако тешко видети. Да би се направила та сарадња потребно је да те усклађености буде више и по другим питањима – сматра Станковић, додајући да је главна тачка раздвајања ДС-а и СРС-а питање европских интеграција.
Све је очигледније, међутим, да се радикали посматрају кроз различите наочаре, у зависности од тога колико су близу освајања власти. То Вукадиновић и потврђује запажањем да се „радикали толеришу у политичком животу само када губе и када признају поразе, а кад дође стани-пани, као између два круга избора, онда поново оживе стари атавизми и старе поларизације, или барем покушаји тих поларизација”.
– Зато сада овај сусрет можда побуђује неко чуђење и можда неко незадовољство управо међу делом присталица и гласача Бориса Тадића и ДС-а. Дакле, у њиховом случају може се говорити о извесној недоследности, зато што сада радикали нису добри да буду у власти, а Николић није добар за председника скупштине, а поготово не за председника државе, али је добар да гаси пожар и незадовољство (ако може) због независности Косова, да се то незадовољство не би излило на демократске снаге – истиче Вукадиновић.
Ипак, и сами радикали сносе део кривице за то. Иако се политички аналитичари већ годинама споре око питања да ли су се радикали „дешешељизовали” (и да ли уопште имају ту намеру), што се често сматра њиховим пресудним кораком до потпуног уклапања у координате пожељног политичког система у Србији данас, чини се неспорним, и о томе се већ доста говорило, да су бар делимично „променили рухо”. Али не сасвим. Јер, иако су радикали, а Томислав Николић понајвише, говорили последњих година о дијалогу, мирним решењима, избегавали ратне теме, прошлост их је често сустизала, а и они сами су подсећали на њу, углавном неодмереним изјавама.
Помак који су до сада направили ипак није безначајан. Николић се, видљиво је, и те како труди да остави утисак умереног и одмереног човека. Чак је пропустио прилику да у недељу, на дан проглашења независности јужне покрајине, изађе на улицу, позове своје присталице и стави се на чело гомиле гневних и разочараних – иако је нешто раније изјавио да тог дана неће мирно седети код куће.
С друге стране, пропустио је и прилику да осуди демонстранте који су полупали излоге и амбасаде, представивши их као људе који се нису помирили са ситуацијом.
Ипак, та умереност, која се видела и пре неколико година у кампањама Николића, Александра Вучића и Маје Гојковић, по мишљењу Ђорђа Вукадиновића, није им пресудно помогла. „И после таквих кампања су, када је то некоме одговарало, поново били сматрани инцидентном појавом на политичкој сцени”, каже он, наводећи као главни разлог за то чињеницу да „постоји страх од њихове снаге и можда од ситуације за коју се неки плаше да би они могли да је искористе да дођу на власт”.
Како су толико ојачали?
У њиховом случају се изгледа потврдила она изрека „што те не убије, ојача те”. А део међународне заједнице и те како је инсистирао на њиховој маргинализацији у политичком животу Србије (као што је то, уосталом, природна тежња и унутрашњих политичких конкурената). Отвореном или индиректном подршком „демократском блоку”, која би остајала само на обећањима или претњама, сталном игром „штапа и шаргарепе” (у којој је шаргарепе било много мање), Европска унија као да је радила за радикале, изазивајући, често неумереним и неувијеним навијањем и двоструким аршинима, револт и инат код дела српског бирачког тела.
За Вукадиновића је политика Европе и САД према Србији после 2000. године, уз социјално незадовољство, главни генератор раста радикала и њихове садашње снаге. Станковић, међутим, оцењује да је успех радикала нека врста синергије различитих фактора, међу којима је и политика Запада, који се догматски држи неких поставки у вези са интерпретацијом југословенске кризе и њеног исхода. Та политика је допринела знатно, али не одлучујуће подизању СРС-а, оцењује Станковић.
После свега, Томислав Николић је сада у ситуацији да поентира, што је и учинио прексиноћ у Скупштини Србије. „Говорили сте, ако ви победите, ваши пријатељи у свету неће отимати КиМ. Говорили сте – и Косово и ЕУ. Говорили сте да имате најбоље могуће односе са чланицама ЕУ и са предводником спољне дипломатије вођене оружјем САД. Данас, само неколико дана после председничких избора, ми говоримо о лажној држави Косово”.
Још ако неки званичник из Брисела ускоро помене да би услов за чланство Србије у ЕУ или одређене споразуме са европском заједницом, требало да буде и признање независности јужне покрајине, Николић сигурно неће морати да брине за будућност своје странке.
Ujedinjene Nacije
Savet Bezbednosti
Rezolucija broj 1244 (1999)
Savet bezbednosti
Imajući u vidu principe i ciljeve Povelje Ujedinjenih nacija, uključujući primarnu odgovornost Saveta bezbednosti za očuvanje medjunarodnog mira i bezbednosti,
Podsećajući na svoje rezolucije 1160 (1998) od 31. marta 1998, 1199 (1998) od 23. septembra 1998, 1203 (1998) od 24. oktobra 1998. i 1239 (1999) od 14. maja 1999,
Izražavajući žaljenje zbog toga što nije došlo do potpunog poštovanja zahteva iz ovih rezolucija,
Odlučan da razreši ozbiljnu humanitarnu situaciju na Kosovu, u Saveznoj Republici Jugoslaviji, i osigura bezbedan i slobodan povratak svih izbeglica i raseljenih lica njihovim domovima,
Osudjujući sve akte nasilja protiv stanovnika Kosova kao i terorističke akte bilo koje strane,
Podsećajući na saopštenje generalnog sekretara UN od 9. aprila 1999. u kome se izražava zabrinutost zbog humanitarne tragedije koja se odvija na Kosovu,
Ponovo potvrdjujući pravo svih izbeglica i raseljenih lica da se vrate svojim domovima u bezbednosti,
Podsećajući na nadležnost i mandat Medjunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju,
Pozdravljajući opšte principe o političkom rešenju za kosovsku krizu koji su usvojeni 6. maja 1999. godine (S/1999/516, aneks 1 uz ovu rezoluciju) i takodje pozdravljajući to što SR Jugoslavija prihvata principe koji su navedeni u tačkama 1-9 u papiru koji je podnet u Beogradu 2. juna 1999. godine (S/1999/649, aneks 2 uz ovu rezoluciju) i saglasnost SR Jugoslavije na taj papir,
Ponovo potvrdjujući privrženost svih država clanica suverenitetu i teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i drugih država regiona, kako je navedeno u Helsinškom dokumentu i aneksu 2,
Ponovo potvrdjujući apel iz prethodnih rezolucija za široku autonomiju i suštinsku samoupravu za Kosovo,
Utvrdujući da situacija u regionu i dalje predstavlja pretnju medjunarodnom miru i bezbednosti,
Odlučan da obezbedi sigurnost i bezbednost medjunarodnog osoblja i sprovodjenje obaveza koje proističu iz ove rezolucije od strane svih na koje se ona odnosi, i delujući u tom cilju u skladu sa Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,
Aneks 1
Izjava predsedavajućeg o zaključcima sa sastanka ministara Grupe 8, održanog u Petersburgu, 06. maja 1999. godine
Ministri Grupe 8 su usvojili dole navedene opšte principe o političkom rešenju krize na Kosovu:
Aneks 2
- Sporazum treba da bude postignut na osnovu dole navedenih principa kako bi se krenulo u pravcu rešavanja krize na Kosovu:
Povlačenje
Osoblje koje se vraća
Rezoluciju 1244 (1999) Savet bezbednosti usvojio je na svom 4011-om sastanku održanom 10. juna 1999.
Drugi traženi elementi
Ambasadori zemalja koje podržavaju nezavisnost
- Naš izbor je podrška suverenitetu Srbije i proglašavanje akta Prištine nelegalnim - rekao je on.
* * * * *
BAN: PRIZNANJE STVAR DRŽAVA
NJUJORK (Tanjug) - Generalni sekretar UN Ban Ki Mun izjavio je po završetku sednice Saveta bezbednosti o Kosovu, da je priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova stvar pojedinačnih država, a ne generalnog sekretara svetske organizacije.
"Nezavisnost Kosova su priznale mnoge zemlje. Priznanje država je stvar država, a ne generalnog sekretara UN", rekao je Ban novinarima u sedištu svetske organizacije, odgovarajući na pitanje da li će tražiti od šefa UNMIK-a da raspusti skupštinu Kosova, kao što je to tražio predsednik Srbije Boris Tadić.
Na pitanje da li je proglašenje nezavisnosti Kosova legalno, generalni sekretar UN je odgovorio da ne želi da se izjašnjava o legalnosti tog čina, ali da će buduće akcije i okvir delovanja biti u skladu da Rezolucijom 1244 .
Prema njegovim rečima, UNMIK će nastaviti da deluje na Kosovu skladu sa Rezolucijom 1244 koja ostaje važeća.
"Visoki predstavnik EU Havijer Solana obavestio me je o odluci Unije da pošalje pravosudnu misiju na Kosovo i postavi civilnog predstavnika", rekao je Ban.
"UNMIK će nastaviti da smatra rezoluciju 1244 kao pravni okvir za svoje delovanje i da sprovodi svoj mandat u skladu sa okolnostima. Ja još jednom pozivam obe strane da se uzdrze od akcija i izjava koje ugrozavalju mir i stabilnost", rekao je generalni sekretar UN.
* * * * *
PITER FEJT, CIVILNI ADMINISTRATOR EU NA KIM
OGRANIČENO DELOVANJE
NOVOIZABRANI civilni administrator EU na Kosovu Piter Fejt izjavio je da nepostojanje mandata Saveta bezbednosti UN ograničava manevarski prostor misije EU u pokrajini.
Fejt je izrazio zabrinutost da bi Beograd mogao pokušati da ograniči pristup misije Evropske unije Srbima na severu Kosova i blokira njene aktivnosti tamo.
- Beograd žestoko osporava čitav čin rađanja Kosova i mi moramo odagnati sumnjičavost Srba. Oni bi mogli pokušati da izoluju Kosovo iz međunarodne zajednice i ojačaju veze sa Srbima na severu - rekao je Fejt.
Fejt je odbacio optužbe Rusije da će misija EU na Kosovu biti nelegalna.
* * * * *
OBRAĆANJE PREDSEDNIKA VLADE VOJISLAVA KOŠTUNICE POSLANICIMA
VRATIĆEMO KOSOVO
Neposredno uoči početka ove sednice Narodne skupštine videli smo da je državni sekretar SAD Kondoliza Rajs objavila da je Amerika priznala lažnu državu Kosovo. Pre Amerike to je učinio samo Avganistan. Ova objava SAD ne može lažnu državu učiniti stvarnom, ali se zato ovom objavom pred celim svetom pokazalo pravo nasilničko lice američke politike sirove sile. Juče, 17. februara 2008. godine, protivpravno je proglašena lažna država Kosovo na teritoriji suverene države Srbije. A danas počinje naša dugotrajna borba da u potpunosti vratimo celokupnu pokrajinu u ustavnopravni poredak Srbije. To je naš cilj i Srbija će ga ostvariti. Ako ne možemo da ga potpuno ostvarimo danas, ostvarićemo ga sutra, jer Srbija mora biti slobodna. Oni koji su omogućili da se proglasi ova lažna država, zaboravili su da Srbija, od kada postoji, nikada nije i nikada se neće odreći slobode.
Vlada Republike Srbije je svojom odlukom, donetom 14. februara 2008. godine, unapred poništila sve protivpravne akte privremenih organa samouprave na Kosovu i Metohiji i proglasila ih nevažećim i ništavnim. To znači da jednostrano proglašenje lažne države na tlu naše zemlje ne proizvodi nikakve pravne posledice u Republici Srbiji. Kosovo i Metohija ostaje neotuđivi deo jedinstvenog i nedeljivog ustavnog i državnopravnog poretka Republike Srbije, a Srbi i svi građani južne srpske pokrajine koji priznaju državu Srbiju kao punopravni i ravnopravni građani Srbije imaju pravo da ne priznaju nelegalne akte o proglašavanju jednostrane nezavisnosti.
Vlada Srbije je, takođe, proglasila ništavnim i sve odluke organa EU o slanju misije na KiM, jer predstavljaju neposredno ugrožavanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka zemlje. S obzirom na to da su protivpravne, ni ove odluke EU nemaju za Srbiju nikakvo pravno dejstvo i ne proizvode bilo kakve obaveze Srbije prema EU, niti prema bilo kome ko bi ih sprovodio.
Svi dobro znamo da je ovo jednostrano, protivpravno, nasilno i nemoralno proglašenje lažne države na teritoriji Srbije bilo mogućno jedino pod okriljem surove sile SAD i NATO i zahvaljujući neprincipijelnoj politici vodećih država EU, koje nisu imale moralne i političke snage da brane univerzalne principe na kojima počiva sama EU.
Juče smo mogli da vidimo završni čin brutalne agresije i nemilosrdnog bombardovanja Srbije od strane NATO. Sav smisao ove politike sile svodi se na stvaranje jedne tvorevine na teritoriji Srbije, koja nije ništa drugo do vojni poligon i skladište NATO. Pošto SAD ništa ne veruju na reč svojim albanskim partnerima, morao je da se napravi ugovor u vidu Aneksa 11 Ahtisarijevog plana i da se potpiše da je Ahtisarijev plan najstariji dokument na kome počiva ova lažna država.
Bez obzira na to što će sila pogaziti pravo i pravdu, Srbija nikada neće priznati lažnu državu Kosovo na svojoj teritoriji, već je za državu Srbiju pokrajina KiM sastavni i neodvojivi deo naše zemlje. Danom protivpravnog i jednostranog proglašenja nezavisnosti ove tvorevine, nije izgubljeno KiM, nego je otvorena nova stranica u našoj istoriji. Od tog trenutka trajno je definisan najznačajniji zadatak i glavni cilj buduće državne politike - povratak KiM u ustavnopravni poredak zemlje u skladu sa svim važećim normama međunarodnog prava i zaštita našeg naroda i svakog građanina na KiM koji poštuje ustavni poredak Srbije.
Odluka Vlade Srbije o poništavanju ovog nasilničkog čina predstavlja istorijsku tačku od koje počinje državna i nacionalna politika Srbije za KiM posle 17. februara. Od sada pa ubuduće cilj naše politike mora biti slobodan, siguran i normalan život svakog našeg građanina koji živi u srpskoj južnoj pokrajini. Svi potencijali Srbije moraju biti stavljeni u funkciju zaštite naših sunarodnika i građana, privrednog razvoja područja u kojima žive, obezbeđivanja radnih mesta, školovanja, zadravstvene i socijalne zaštite, očuvanja duhovnog i kulturnog nasleđa, ostvarenja slobode i punog povratka celovite pokrajine u ustavnopravni poredak zemlje.
Kreatori nasilne politike koja se sprovodi nad Srbijom računaju da će se Srbija brzo pomiriti sa zlom koje nam se čini i da će gnev Srbije trajati jedan dan.
IZNAD SILE
Moramo biti mudri i istrajni i uzdići Srbiju pre svega iznad svake sile i nasilja i svakog dana pokazivati dostojanstvo i snagu koja će nas dovesti do našeg cilja. Nasilje i silu ostavimo onima koji su se pred celim svetom njome obrukali. Srbija mora sačuvati stabilnost da bi sačuvala i branila Kosovo.
PORUKA ZAPADU... Ruski predsednik Vladimir Putin neće da odustane od odbrane Srbije i Kosmeta
Najviši ruski funkcioneri još jednom su upozorili sve države EU da bi jednostrano proglašenje i priznanje nezavisnosti Kosova moglo izazvati nesagledive posledice u svetskim razmerama! Ruski predsednik Vladimir Putin diplomatskim putem je, kako saznajemo, poručio liderima zemalja EU da će svi oni koji priznaju Kosovo imati velikih problema s njegovom zemljom.
LAVROV: NISAM OPTIMISTA
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov izjavio je juče da nije optimista po pitanju sednice SB UN o Kosovu.
- Ne osećam veliki optimizam u vezi sa sednicom - rekao je Lavrov novinarima posle sastanka „trojke" EU i Rusije na Brdu kod Kranja, u Sloveniji.
- Rusija ne pribegava nikakvim kaznenim merama ni protiv koga - rekao je Lavrov na pitanje novinara da li će preduzeti kaznene mere u slučaju proglašenja nezavisnosti srpske pokrajine.
- Predsednik je liderima EU jasno stavio do znanja da će priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosmeta Rusija shvatiti kao direktni akt neprijateljstva. Svi oni koji nameravaju da priznaju Kosovo moraju sada debelo da razmisle i da se preračunaju. Mi, jednostavno, moramo braniti međunarodno pravo na kome počiva čitav svetski poredak... - kaže pouzdani diplomatski izvor Pressa.
Čižov: A Bosna?
Ambasador Rusije u Evropskoj uniji Vladimir Čižov u intervjuu austrijskom dnevniku „Prese" upozorava da će zemlje koje budu priznale nezavisno Kosovo vrlo brzo osetiti negativne posledice u odnosu s Rusijom, ali nije želeo da kaže koje su to posledice. Na pitanje da li očekuje da bi posle Kosova nezavisnost mogle da proglase i druge pokrajine širom sveta, pa i u bivšem Sovjetskom Savezu, Čižov je odgovorio da će toga „definitivno biti".
- I posle Kosova može da bude posledica, u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji i na drugim mestima. Ovo ne mora da bude poslednji čin balkanske drame, a stručnjaci su izbrojali više od 200 sličnih primera u svetu. Treba li da pomenem i Belgiju, Škotsku, Zapadnu Saharu, Abhaziju? Očekujem da će doći do široke destabilizacije u čitavom regionu, ali i u čitavom svetu - rekao je Čižov. On je ponovio stav Moskve da bi upućivanje misije EU na Kosovo bilo prihvatljivo samo ukoliko bi počivalo na odluci Saveta bezbednosti UN.
GRIZLOV: SPREMA SE OŠTRA REAKCIJA DUME
Predsednik ruske Državne dume Boris Grizlov najavio je da će taj dom najverovatnije sutra usvojiti posebnu izjavu o Kosovu. Na sednici Dume on je kazao da u vezi sa „opasnom situacijom" oko Kosova, povezanom s mogućim priznanjem nezavisnosti pokrajine, Komitet za međunarodne poslove već priprema odgovarajuću izjavu.
Lider Liberalno-demokratske partije Vladimir Žirinovski kazao je na sednici da je „Kosovo prevrat u međunarodnom pravu, presedan koji će biti praćen u celom 21. veku da bi se usitnile sve velike i male države". On je kazao da Duma mora brzo na to da reaguje i da izrazi „solidarnost poslanicima Skupštine Srbije i još jednom izrazi svoju poziciju".
- U slučaju protivpravnog proglašenja nezavisnosti Kosova, Duma će reagovati veoma oštro - izjavio je Itar-tasu zamenik predsednika Komiteta za međunarodne poslove Leonid Sluckij.
- Šta će se dogoditi ako EU preuzme delove misije UN, a Beograd to ne prizna i ne želi da ima kontakte sa misijom EU? Šta će se, molim vas, dogoditi ako Srbija obustavi isporuku struje Kosovu?! - zapitao je Čižov.
Izjavu Čizova diplomatski izvori Pressa tumače kao znak čvrste rešenosti Rusije da demonstrira svoju ekonomsku, političku, energetsku, pa i bezbednosnu moć.
- Ne bi trebalo da nas čudi i ako Rusija u slučaju Kosova bude demonstrirala svoju moć i politički uticaj u svetu i na štetu svoje ekonomije i gasne politike - procenjuju izvori Pressa.
Nenad Popović, funkcioner Vlade Srbije, šef Ekonomskog tima za Kosmet, koji je u DSS-u zadužen za odnose s Rusijom, ocenjuje za Press da najave ruskih državnika nisu prazne priče. On kaže da su sve to jasna upozorenja da ova svetska velesila ne može imati isti tretman prema državama koje poštuju međunarodno pravo i prema onima koje ga krše, ne poštujući teritorijalni integritet i suverenitet drugih država.
- Oni koji budu priznali jednostranu nezavisnost Kosova, po mojoj proceni, mogu da računaju na negativne konsekvence u odnosima s Rusijom na dva koloseka: na političko-diplomatskom, ali i na ekonomskom. U političkom smislu mogu se otvoriti mnoga pitanja slična Kosovu, i to na primerima u kojima je Rusija vrlo uticajna - navodi Popović. Prema njegovim rečima, zemlje koje priznaju Kosovo mogu osetiti vrlo bolne posledice, ali isključivo one koje nisu na štetu ruskih ekonomskih interesa.
Brani nas 84 % Rusa
- Svi znamo da je Rusija potpuno ekonomski nezavisna u odnosu na EU, ali da mnoge države u ekonomskom i energetskom smislu zavise od nje. Pojedine države iz EU imaju privilegije u trgovinskim odnosima s Rusijom i mislim da bi mogle da ostanu bez tih povlastica, a takođe mislim da bi kriterijumi za investitore iz tih zemalja bili pooštreni, odnosno da ne bi svako mogao tek tako da investira u Rusiju. On podseća da je Rusija energetski lider i da mnogi u Evropi moraju da se zamisle pred tom činjenicom.
- Prema poslednjim istraživanjima, u Rusiji čak 84 odsto građana snažno podržava politiku predsednika Putina i vlade u vezi s Kosovom i Srbijom. Zato i verujem da će i zbog unutrašnje politike i rejtinga Rusija zadržati ovaj čvrst i principijelan stav - zaključuje Nenad Popović.
Приштина – Признавање независности Косова је нешто у чему Европска унија греши, за такве процесе није довољно само неколико година а уз то су поверени најгорима, изјавио је јуче бивши командант НАТО на Косову генерал Фабио Мини.
Генерал Мини је у интервјуу миланском дневнику „Коријере дела сера” казао да не разуме журбу међународне заједнице да призна једнострано проглашену независност јужне српске покрајине.
Италијански генерал је, такође, истакао како постоји страх од домино ефекта у случају сецесије Косова.
„Проглашење независности доводи у питање међународно право засновано на суверенитету држава. У то право не верују САД и то су показале у Ираку. Уколико Уједињене нације буду признале Косово већ сутра ће сви имати право да то траже: Северна Ирска, Чечени, Баски”, оценио је Мини.
Мини истиче да би била „ужасна грешка” уколико би Италија признала Косово, још гора него када је у рекордном времену признала Хрватску 1992.
Независност Косова користиће само клановима на власти, а не обичним грађанима који више немају поверења јер их је гласало само 45 одсто на прошлогодишњим изборима, навео је Мини.
„Независност ће користити само Хашиму Тачију који има послове са нафтом, Беџету Пацолију, Рамушу Харадинају коме се суди у Хагу, Агиму Чекуу и сличнима”, рекао је генерал.
По Минију, евентуално независно Косово биће нова слободна зона за новац који стиже са истока. Монте Карло, Кипар, Мадеира више нису поуздани. „Потребно је ново место где ће се отварати банке”, закључио је Мини.
Танјуг