U jutrima kao sto je ovo
u oku nosim slike iz starih beleznica.
Sliku tebe kako licem vetru okrenut siris ruke
i grlis dan
sliku mene
na kojoj stopalima dodirujem reku cijom se povrsinom
mesec razlio kao srebro
sliku nas.
U ovakva jutra
utiskujem tragove u vlaznu travu da me mozes pronaci
ako zelis.
Pošalji komentar