Antishopingholik
Spenzu činim otprilike jednom mjesečno. Veliku spenzu, ostala navika još od onih vremena kad smo svi hodočastili u Neum po jeftin sir, ulje i cukar. Nisam tip koji uživa ić od butige do butige, ne razumijem žene koje se relaksiraju šopingom, meni samo uzrokuje još veći stres. Stoga mi baš odgovaraju ovi naši megamarketi, sve kupiš na jednom mjestu, a često nisu daleko jedan od drugog, tako da možeš i podijeliti teret. Zaludu, isto se snervam svaki put. Prvo me izbezume cijene.
Stoje pomadore i poviše njih tri različite cifre. Pomadora ko pomadora, kako ću ja sad znat koje su koje, do sada ih još nisu uzgajali s natpisima. Zatim raspored artikala. Sad je čini se trendy praviti razmještaj, tako da se prvo izgubim, skačem ko koza od vrha butige na dno, jer ne mogu nać brašno. K tome ću kupiti još pet stvari koje nisam planirala, jer mi se naprosto nađu na putu.
Ako biram povrće, odjednom se nađem okružena radoznalim bakicama. Sve što dotaknem, baš eto to i njih zanima. Pobjegnem prema mliječnim proizvodima, evo ih za mnom. Uzimam kavu, i njima treba. A najdraže mi je od svega kad cijelo pleme ide u kupnju, od babe i đeda, mame, tate, neudane tetke i šestero musave dječice koja se utrkuju između polica s kolicima ili cuclaju prst i šapću mami : Vidi one debele tete.
Za te prilike čuvam specijalan osmijeh s očnjacima u krupnom planu.
Neki sam dan čekala petnaest minuta, nitko od cijelog vražjeg centra se nije pojavio na odjelu tehnike. Prođe jedan u uniformi s lapisom i blokom u ruci. On ne zna ništa. Dobro. Prođe drugi, oko vrata mu visi važna akreditacija, samo me nadmeno odmjerio. Prolaze tri ženskice, prozujale ko metak, zovu ih u hladnjaču. Odustala sam, već debelo štufana i idemo na kasu.
Super, ipred nas samo jedan dundo s nekim sitnicama. Koje nisu imale cijenu. Pa je blagajnica morala ići tražiti cijenu. Koju nije našla, pa je morala u kancelariju kod šefa, a njega nema, pa se vratila opet tražiti cijenu. Ajde, našla je. Onda je dundo platio karticom što je trajalo narednih petnaest minuta. Na kraju dok sam se okretala na parkingu stukla sam žmigavac o hidrant. Onda mi je bilo super, do doma sam pjevala. Bar je neko fasovo.