evo ga...
Sjedim tako i srčem pivce, hladno, orošena limenka, gledam more bistro, tirkizno, kamen se bijeli...
Znam ja da ni ovoga ljeta vjerojatno neću plaže vidjeti. Znam ja da ću se ubiti radeći, da će me na poslu tlačiti osoba kojoj je zlo naprosto način života, koja u svom srcu nosi samo oporost i jal, koja u svom jadnom životu nije osjetila sreću, i ne može podnijeti moju.
Znam ja da ću patiti, da ću suza proliti, da će me sustići sve ono čemu još izmičem.
Znam da ću psovati i režati na turiste, na gužve i vrućine, na smrad i na znoj...
Znam da će mi ovo ljeto biti prekretnica – ovako ili onako... Ili ću da izdržim, ili ću da odem. «Odem» odem.
Sve ja to znam.
Al ne mogu si pomoći. Ne mogu a da mu se ne radujem.
Miriše ljeto.
brcima mrdnula
jullie kategorija: |
(11) Komentara | pošalji post na e-mail