Zasto sam uvek tuzna?Zasto u mojim ocima nema sjaja a na usnama osmeh?-Sve je to zbog tuznog zivota mog.Da li je sudbina ili ja sama namecem takav zivot ne mogu naći odgovor ma koliko se trudila.
Koliko sam puta poželela da se ujutru ne probudim jer se bojim novog dana,koji ce možda doneti još jedan problem.U istom trenutku sam svesna da tako ne mogu rešiti problem.Time cu otvoriti put svojim neprijateljima koji će s ponosom gledati moje mrtvo telo .I zato ostajem pri tome Da treba živeti i boriti se za bolje,pogaziti neprijatelje i biti pobednik a ne pobedjen
|
Pošalji komentar! :: Pošalji mail !
|
|
Poslao/la zlatauplakana
|
boricu se do kraja sve dok ima u meni nade da cu uspeti.A nada uvek postoji kao i resenje skoro svih problema
|
Permanent Link |
|