Ne plači, sve što se moglo uraditi, već je urađeno. Sudbina je odlučila spakovati kofere i otići drugim putem, a mi smo bili nemoćni pred njenom sebičnom odlukom. Naučili smo da često ispaštamo zbog tuđe sebičnosti, ali, kažem ti, ti nemoj plakati. Naše vrijeme je bilo kratko, naši putevi se nisu preplitali dovoljno dugo, i desilo se što se desiti moralo. Ali žaliti ne treba, već stavi smiješak na lice za sve one trenutke koje zajedno smo proveli, za sve naše uspone i padove, naše svađe i mirenja, sve što ti na duši leži, i što čuvaš skriveno u kutu svog srca i nedaš nikome. Čuvaj uspomenu na mene, uspomenu na nas. I ovi oblaci će jednom proći, i tebi će ponovo zasjati sunce. Ali ne traži u vedrini tog dana moj odraz ; još jedino ti vjetar može donijeti moj miris i sjećanje na one tople dodire našeg vremena.

Digni glavu visoko, ne daj da te tuga obori, i znaj da u noći vedroj ljetnoj na nebu obasutom zvijezdama možeš pronaći jednu koja sija samo za tebe. Neka te ona sjeća ono što smo imali, što kratko je trajalo, brzo prošlo, ali se još krije u nama, i što do vječnosti tu i ostaće.