Došao je osmi mart .
Taj veliki dan za djecu i mnoge majke divan, radostan.Osvanuo dan je sreće pun veselja i vedrine.Iz stotinu dječjih grla pjesma majci nek se vine.
Majko! Ti koja si bdjela nad nama od prvoga našeg daha,nasa " Majka Ana".
I za naš se život borila ,vječno bez predaha.
Mnoge si noći probdjela nad bolesnim čedom svojim,mnoge si suze prosula nad bijelim uzglavljem mojim.
Ti si bila pratioc prvih koraka mojih,i ne samo mojih vec troje djece tvojih.A sad ti je čelo nabrano od teških briga tvojih.
Pčila i ljubavlju ispunila djetinjstvo moje .Štitila si me od teškoća i da ostvarim snove svoje.Da nas troje djece tvoje,tvoja djeca draga Petar ,Ljubica i Slavica da nasa si draga mama "nasa Ana" nasa najdraza mama.
A kad jednom tebe više ne će biti kročit ću kroz život sama, al' uvijek ću na te mislit i biti ti vječno zahvalana,jer i ja sam danas mama. I svoju djecicu cuvam ,samnom je nasa Julia ,Ana i Stevan i ja sam njihova mama.
Kao žena, ne mogu vam reći da ne mogu zamisliti svijet bez žena, jer biste mogli pomisliti da sam patetična.
- Mogu reći da mislim da je jedan dan godišnje premalo da nama ženama istinski bude posvećen.
-Jer, mi posvećujemo sve svoje dane, sve svoje minute...drugima; djeci, partnerima, roditeljima, prijateljima.
-Ne činimo to, jer mislimo da smo svetice, mi jednostavno ne znamo drukčije.
- Sreća naših najmilijih je naša sreća, njihove suze i tuge, su naša tuga.
-Naše brige su uvijek veće od briga naših najmilijh, jer mi uvijek vidimo i one opasnosti koje oni ne vide.
Mi smo instinktivna bića, koja zaštitinički reaguju kad su najmiliji ugroženi.
Ne očekujemo zato sutra na 8 mart ordenje, plakete i slično.
Očekujemo osmijeh, cvijet, zagrljaj.
Toplinu u oku...u kojem ćemo vidjeti iskrenu zahvalnost za sve što pružamo.
Ništa više...

Sretan 8 mart svim zenama ovoga svijeta
Ljubica..