Zasto ?

Zasto ...pitam se svaki put iznova

Zasto mi cinis stvari koje ne zelim

Zasto se mojoj tugi veselis

Zasto me gledas sa visine

Zasto uzalud dozivas moje ime

Zasto mi uvijek nanosis bol

Zasto ne ostavis na miru zivot moj

Zasto nemogu pored tebe biti zena

Zasto sam za tebe glupa i debela

Zasto mi grube rijeci upucuje

Zasto o meni samo lose naslucujes

Zasto ti toliko malo znacim

Zasto pored svega sto sam ti podarila

Zasto sto sam ti uvijek sve iskreno javila

Zasto neizabrah srecu i radost

Zasto ti rodi djecu tu

Zasto jel zato ..da ti ispunim zelju tu

Zato da bi bio covjek

Zato da bi imao kucu ,obitelj ..

Zasto kada si se sagradio moj si zivot gruboscu obgradio

Zasto sam za tebe kurva ja

Zar to mogu biti ja

Zar sam toliko losa zena

Zar nakon sto se trudila oko svega

Ne zelim odgovor

jer ga nikad i ne dobih

ne zelim opravdanje

jer ga nemas

ne zelim vise ovako

jer nije sve tako

ne zelim te slusati vise

ostavi me da slobodno disem

Samo sam zeljela biti dio tebe i da si ti dio mene. Samo mali dio zivota, ...

Odakle tebi pravo da me ponizavas?

Odakle ti pravo? Hocu li ikada to saznati?

Jako sam nesretna.
Cesto mi pokoja suza padne niz obraze,
Kao i sada dok pokusavam nesto napisati.
Cemu tolika tuga,cemu tolika praznina.
Oduvjek sam bila nesretna,oduvjek mi je nesto falilo.
Da,iako izvana izgledam odlicno,moj izgled zavarava,
Moja zelja za unistenjem prevaladava,
Ispod sve sminke s moga lica,krije se jako preplaseno dijete,
Koje zeli biti voljeno i sretno.
Nikada nisam imala visoko misljenje o sebi,nikada nisam nesto zbog sebe cinila

Dali ti znas..

Dali ti znas  da ponekad sama sebe odvodim u tamu i zatvaram svoje srce za druge.
Ne zelim da itko zna,ne zelim da itko vidi i osjeti moju bol,moje suze i moju patnju.
Znam cesto sam pred obitelji lose volje,ali sto mogu kada sam takva,mozda i nisam takva zapravo,mozda samo zelim da netko bude uz mene,da me pita sto mi je,mozda na taj nacin samo pokusavam pridobiti paznju……
Ali zato vani,pred prijateljima,ostalim ljudima glumim savrsenstvo,savrsenstvo koje zapravo i ne postoji,sve je to gluma,
Ja sam gluma.
Za sto sam ja stvorena?Koja je moja uloga?Sto mi ide u zivotu?
Dali sam samo smetnja ili i ja nesto vrijedim?
Koji je smisao svega?
I na kraju,
Tko sam ja?
Tko si ti?
Tko smo mi?
Cemu zivot i cemu bol,
Cemu suze i cemu smijeh?
Zar je to zivot?
Zar je to smisao svega?
Ustati,prezivjeti i vratiti se ponovno spavati.
Snovi,snovi su ponekad ono najljepse,tamo nam nitko ne moze zadirati,ali stvarnost,realnost i cinjenice to je ono gdje se trebamo iznova vracati..
.

Voljela bi da sam istinski sretna

naravno ti to i neznas

nego kazes ..sta ti fali u punoj kuci

da dragi moj meni nista nebi smjelo faliti

pored tvojih ljubazni rijeci

oponasas me kao smece i bacas pored vrece

brojis mi zalogaje..korake gde sam otisla i koliko dugo ostala

na svakom sam koraku sumnjiva

na sve strane imam ljubavnike a nigdje ni jednoga

losa sam majka..losa zena

mozda bi za tebe druga bila pozeljnija

losa sam i kada sam na ovom kompjuteru gdje kradem slova

a ne,ne tu sam kurva nova

tu ja za tebe trazim druge u noci duge

dopisujem se sa neznancima

i pijem sa ludacima

Došao je osmi mart .

Taj veliki dan za djecu i mnoge majke divan, radostan.Osvanuo dan je sreće pun veselja i vedrine.Iz stotinu dječjih grla pjesma majci nek se vine.

Majko! Ti koja si bdjela nad nama od prvoga našeg daha,nasa " Majka Ana".
I za naš se život borila ,vječno bez predaha.
Mnoge si noći probdjela nad bolesnim čedom svojim,mnoge si suze prosula nad bijelim uzglavljem mojim.

Ti si bila pratioc prvih koraka mojih,i ne samo mojih vec troje djece tvojih.A sad ti je čelo nabrano od teških briga tvojih.

Pčila i ljubavlju ispunila djetinjstvo moje .Štitila si me od teškoća i da ostvarim snove svoje.Da nas troje djece tvoje,tvoja djeca draga Petar ,Ljubica i Slavica da nasa si draga mama "nasa Ana" nasa najdraza mama.

A kad jednom tebe više ne će biti kročit ću kroz život sama, al' uvijek ću na te mislit i biti ti vječno zahvalana,jer i ja sam danas mama. I svoju djecicu cuvam ,samnom je nasa Julia ,Ana i Stevan i ja sam njihova mama.

Kao žena, ne mogu vam reći da ne mogu zamisliti svijet bez žena, jer biste mogli pomisliti da sam patetična.
- Mogu reći da mislim da je jedan dan godišnje premalo da nama ženama istinski bude posvećen.
-Jer, mi posvećujemo sve svoje dane, sve svoje minute...drugima; djeci, partnerima, roditeljima, prijateljima.
-Ne činimo to, jer mislimo da smo svetice, mi jednostavno ne znamo drukčije.
- Sreća naših najmilijih je naša sreća, njihove suze i tuge, su naša tuga.
-Naše brige su uvijek veće od briga naših najmilijh, jer mi uvijek vidimo i one opasnosti koje oni ne vide.
Mi smo instinktivna bića, koja zaštitinički reaguju kad su najmiliji ugroženi.
Ne očekujemo zato sutra na 8 mart ordenje, plakete i slično.
Očekujemo osmijeh, cvijet, zagrljaj.
Toplinu u oku...u kojem ćemo vidjeti iskrenu zahvalnost za sve što pružamo.
Ništa više...

Sretan 8 mart svim zenama ovoga svijeta

Ljubica..