...Gde sunce je i niko nas ne poznaje....

26.8.2010
U jeku priprema za ispitni rok, koji ce mi, hmm, glave doci, razmisljam o svemu samo ne o onome o cemu treba...
Ah, kako leto... Kakva godina... Prosto ne smem ni da se okrenem i da se prisetim sta se sve izdesavalo. A gde je kraj godine...

I tako, dok se borim sa obligacijama, lezeci jer sam imala i saobracajku preksinoc, razmisljam kako nemam nekog divnog momka da brine o meni... Znate, onako lepo, fino... Da zove svakih pola sata da pita jesam li ok. (Podvlacim to divnog jer ovih imam za izvoz, na zalost...)
A zato je to tako? Pa eto - ja sam jedna od onih budala koja se uvek zalepi za nemoguceg, zabranjenog, i no-no pec-pec momka... I kad nije sve to, ja iskomplikujem da bude tako. Ne kazu dzabe da je zabranjeno najsladje, jer svaki put, pri svakom pogledu, ono sve vise mami, mami... i samo mami. U "ekspresiji svojih impresija", pocela sam da ludim. Ja znam da nisam usamljeni /beznadezni/ slucaj na ovoj planeti, ali za sebe sam najgori! Najkriticnij! Help!
Ne bi vam bilo dobro kad bih pocela da otvaram svoju dusu i pricam o svojim osecanjima. Ne znam je l' to samo takvo strujanje u vazduhu, ili sam ja budala koja je svesna toga, ali ne radi nista da bi to promenila. Trep, trep

Elem... Znate ono kad ste sa nekim, kad vam je divno, kad pricate o glupostima, jedini se razumete u svojim bunilima, mastarijama i svinjarijama, pravite svoje "zvezdane" price gledajuci u mesec, trazite pesme koje ce (in)direktno da opisuju vase oecanje, zelje i muke, kad je pogled dovoljan da znate sta to treba da znaci... a ne mozete da budete zajedno jer vas je neko nekad debeeeeloooo zeznuo i poremetio vam sve kockice koje bi po protokolu trebali da slozite. Visa sila. Protiv nje se ne moze. Jedino ako ne zelite da dozivite kolektivni linc od dragih i manje dragih osoba. Ha! Nekad treba i razmisljati, a ne samo osecati. Ipak nisam sama na ovom svetu.
Uh, pozelim da odem daleko daleko, sto bi pesma rekla - gde sunce je i niko nas ne poznaje

Tuzna tuzna pretuzna, i na sve to komplikovana Ja :)))

I tako, htela to ili ne htela, volela tu vrstu muzike ili ne volela, silom prilika sam se pronasla i na repeat stavila  Ok Band - Zabranjena ljubav

Sa jastuka na jastuk snove selim
retko te imam koliko te zelim
nikada niko za tebe ne sme da zna
idem za tobom i stope ti brisem
da sakrijem da te volim sve vise
o tebi nikada nikom ne govorim ja

Vezi mi ruke da te ne grlim

vezi mi oci da te ne vidim
sa mojim prijateljem najboljim
me prevari

Od prvog dana

zabranjeno mi je da te volim
zabranjeno mi je da te sanjam
volecu te u pesmama mojim

Produzi sama

ostavi me ko da ne postojim
bice bolje i tebi i meni
volecu te u pesmama mojim



Objavio La Gitana u 22:01 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

od ovog "elem" , kao da si opisivala moju trenutnu situaciju... 'bem ti zivot..

dobro dosla
Poslao Freeda u 01:06, 27.8.2010 | Link | |
Hvala puno na prijatnoj dobrodoslici
Na srecu ili na zalost, drago mi je sto me neko razume
Poslao LaGitana u 20:07, 27.8.2010 | Link | |
I bolje nego misliš dobrodošlica i od mene
Poslao klavidija u 23:22, 27.8.2010 | Link | |
ahhhh
hvala i tebi
Poslao LaGitana u 02:20, 28.8.2010 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]