Paleci cigaretu glega me netremice, upitno sa jedva osetnim nepoverenjm, pravo u oci………….ne trepcemo……valjda ona igra ,,ko ce prvi da trepne,, ja cu, znam….odvracam misli od trenutka dok mi neka toplina klizi niz kicmu i siri se celim prostorom…dobro je nisam upalila jedno nekoliko sveca, sto inace radim i kad sam sama……plasim se da bi osecaj bio jos snazniji…………a pitanje cega se plasim iskace ko djavo iz kutije koju nikako i nikada dobro da zakljucam……Zelim da zaledim trenutak, da ga ne zaboravim , jer sve sto ce doci kasnije, je vec vidjeno……ili mozda nije, i sta ako nije?
A onda nespretno i hitro pokazujem mesto na kome sanjam znajuci da od sna nece biti nista, ili bar ne sada…………i tako i bi….
Jos cuvam poljucac na stopalu i miris ruke u kosi i pamtin na brzinu izgovorene reci sapatom……………………..
A onda je svanulo i otvorila se, nikada dobro zakljucana, kutija
