3/7/2010
--->
Svako ima svoju sudbinu...moja je da pomazem ljudima, da se smejem, i cekam u redovima....ovo potonje me najvise nervira, al i od toga pokusavam da napravim segu, nema mi druge..il to, il da popizdim...A kad ja popizdim, to nikako nije dobro...imam jezicinu da se opasem....Zaboravih...i panduri su nekako deo moga zivota...jedan da izadje na ulicu, njegova sam. A onda krece prica...dokumenta....pojas niste vezali, gde vam je prva pomoc??????????? Jedared bila dvojica, bese 3 ujutro, zaustavise me...rekla bih *nako....Dobro vece, dobro vece, gde ste bili, ja reko u biblioteci...prvo mi poverova, onda se seti da je noc, mrkla letnja noc...Pogleda zbunjeno, dok ,,kolega,, uporedjuje dokumenta i broj na tablicama...Pita...jel ste nesto pili???Podizem obrve i kazem upitno ,,nesto?,, Jedva je docekao ,,moracete da duvate,, Osmeh br.6 vadim iz rukava kosulje koja je ostala na ofingeru kod kuce, i seretski, umulnim glasom velim ,,vama, il kolegi?,,Nije se zbunio i ako po akcentu vidim da je iz Pickovca na Mlavi....Kaze ,,razgovaracemo kad ne budem sa kolegom, laku noc,, Nije da je naivan, a ima i duha, to navise cenim...,, Eto toliko o meni i mojoj sudbini..............