Pustam da me osvaja prizor stoletnih stabala prezivelih zimu koju mrzim ko Hitlera.....
Povremeno skrenem pogled na travnjak prepun detelina i osmehnem se pri pomisli da nikada nisam nasla onu sa 4 lista....znam da je ne bih nasla, cak i da sam je uporno trazila....zato i nisam.....
A onda ugledah nju.....
Bosa stopala mirno polozena na travu, rukama obgrnjena kolena i pogled nekuda odlutao....Pored nje uredno slozene straftaste dokolenice prebacene preko iznosenih cipela....
Ljubicasti dzemperak, neki nevesti rucni rad, prebacen preko mrsavih ramena.....
Pogledi nam se sretose....
,,Izvini, imas jednu cigaretu?,, pitanje zazvuca kao da se poznajemo.....
,,Imam....,,odgovaram takodje ljubazno, vec tumarajuci po torbi prepunoj gluposti, kao i vecina zenskih torbi sto je, teskoj kao da je nakovanj u njoj....stvar navike....
,,Izvoli,, uzmi nekoliko,,
,,Ako ne zuris, sedi malo....,,
Sedam i palim i ja jednu, cisto da ne dangubim sa pusenjem....
,,Najvise volim da stavim bose noge na zemlju, to mi napuni baterije i donese mi neki poseban mir, ta veza sa zemljom ....sto se i ti ne izujes???
Htedeh reci da je zemlja jos vlazna i da nije dovoljno toplo i da mi to nije obicaj na javnom mestu i da nemam puno vremena ....al ne rekoh nista. Poslusah je....
I dok sedimo u tisini, svaka u svoje misli zadubljena, shvatam da nikada ni sa kim nisam sedela bosonog i osecala se tako dobro znajuci da ona svoje ,,dobro,,ocekuje , a ja tek pokusavam da ga pronadjem u vlaznom tlu.....
,,Lep ti je dzemper,volim ljubicast boju,, rekoh tek da nesto kazem
,,Aha, znas li da je lila boja boja ljudi koji ne ocekuju nista, procitala sam to negde, dok sam jos citala...,,
,,Jel? nisam znala.....Uzmi jos neku cigaru, moram da idem,,govorim i obuvajuci se znam da cu, pre nego sto odem kuci, kupiti neki ljubicati dzemperak.
