16/6/2008
Spomenik

Podigoše u selu spomenik junaku iz I rata. NIkad pre toga nisam za njega čuo. Sumnjam da je iko i čuo do tada. Bitno je da je bio dobar povod za pijanku, besomučno opijanje. I šatru. I pesme. Ugradiše u spomenik i česmu. Da ima raja vode kad treba da se okrepi. Kad pripeče. Kad se navija. Tekla je voda taj dan, umivala su se napaćena lica, slana od alkoholnog znoja.
Prođe nekoliko dana od svečanog otvaranja spomenika i pijanke. Klinac je jeo sladoled, pa se sav umazao kao svinja, ulepio se do guše. Setimo se mi da ima česma na novosagrađenom spomeniku, i sve radosni što ćemo moći da operemo malo prase, pocupkujući pojurimo ka njemu. Posegnemo za slavinom, kad ono nema vode.
Objavio Džo u 22:13 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar