3/4/2008
Znakovi
   
    Dok sam služio vojsku u Boru, često smo znali da idemo u kafić Cult, gde bi uživali u trenucima slobode, van žice koja nas je sve gušila, pili pivo i slušali dobru muziku. Bio sam se zarekao da ću otići jednom tamo kao civil, da vidim kakav je osećaj, ali ni posle osam godina to nisam uradio. Kafić nije bio nešto posebno što se tiče izgleda, ali je imao dušu. Na sredini je stajala statua neke životinje, imao je lože i veliki šank, a pošto smo upoznali konobare, često smo im tražili i koju pesmu da nam puste. Odzvanjaju mi u ušima Doorsi, dok znam da treba da se vratim u "žicu".  Atmosfera je bila skroz opuštena, pilo se i pričalo o danima "slobode", a  jednom smo, zahvaljujući vodniku Debelom ostali do 2 sata noću i ponapijali se (a limit je bio 10 sati, i to da pođeš u devet da bi peške stigao , pošto je imalo da se tuče 10 km peške). Nije nam bilo teško ni da pešačimo, jer svaki izlazak u grad je bio veselje. Tek sam tad naučio šta znači sloboda, šta znači obično čitanje novina van žice.
    Tad nisam poznavao svoju dragu Skvo, a ispostavilo se kasnije da je naziv kafića upravo i naziv njene omiljene grupe, The Cult. I eto, slučajnost možda, ali stalno nam se takvi znaci postavljaju, neki su jedva primetni, neki su veliki kao kuća, svuda su oko nas. I kazuju nam nešto. Obično ih primetimo posle, kad se događaj desio i znamo da su bili tu, samo za nas i kazali nam sve na vreme.
Objavio Džo u 19:54 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar