6/2/2007
Top 5

Prozvala me je Purple Moon. I obećao sam joj da ću to odraditi večeras. Dakle:
    1.Verovatno sam to i pomenuo, ali nema veze, napisaću ponovo da sam veliki sakupljač, odnosno kolekcionar stripova. Imam ih preko 2000 različitih izdanja, koje sam vredno nabavljao počev od 80-ih pa na ovamo. Svaki strip sa dobrim crtežom i pričom je zavređivao moju pažnju, bio sam u stanju da ih čitam po 10 puta. Obožavao sam crni humor iz Alan Forda, karikaturne ilikove iz Gaše (Gastona) čije strip albume sam naručivao iz G.Milanovca, horor iz Dilan Doga,  naučnu fantastiku iz Zagora, Spajdermena i Mandraka, pravi život iz Mister Noa, tajne agente iz Modesti Blejz i Čelične kandže, kauboje i indijance iz Texa, Bleka i Marka. Svoju ljubav sam zadržao do danas, i nastavio sam sa kupovinom novih izdanja Alan Forda, Stripoteke (koja izdaje fenomenalne stripove-crtež i priča su odlični) i neka hrvatska izdanja Dilan Doga koja stignu dovde. Najviše bih pizdeo kad strip ima recimo tri nastavka , a meni zafalli onaj poslednji, pa ne znam šta se desilo na kraju. Ali, sad imam priliku da na cd-ovima nabavim komplet junake nekih stripova, tako da ću konačno moći da pročitam ono što mi je falilo. Pored manije za stripovima gomilam sva dela Č.Bukovskog (prevod,  a od skora sam se bacio i na originale) i sve vezano za Dž. Morisona. Takođe, posle audio i video kaseta, gomilam i dvx-ove i dvd-e. Onda, tu je i strast za tehnikom. Posle stuba, video rekordera, cd plejera, sonyplaystation-a, dvd plejera, kompjutera, digitalnog foto-aparata još mi samo fali digitalna kamera. Imaću je, siguran sam, samo da još malo padne cena.
    2. Dugo vremena ( preko10 godina) sam se aktivno dopisivao. Počeo sam 1993. i imao sam dosta pen-frendica, od koje sam neke i llčno upoznao, a sa njih 3 se i dan-danas čujem. Prvih godina sam masovno dobijao ta pisma, tako da je poštar, ponešen znatiželjom , došao da me upozna. Bilo je to zanimljivo, tolilko različitih priča sam čuo. Čuvam sva ta pisma i planiram da ih lepo sortiram, jednom kad zaista budem dokon. Imala je jedna zanimljiva anegdota dok sam studirao. Kad sam se upoznao sa jednom devojkom i rekao joj odakle sam, ona je rekla da se dopisivala sa jednoim tipom iz istog mesta i pitala ga da li ga znam , a ispostavilo se da sam ja taj tip. Nismo mogli da verujemo. Tražila mi je i ličnu kartu da se uveri da ne lažem. Iznenadila se kad sam joj rekao da sam nosio narukvicu od konca na kojoj je pisao moj nadimak koju mi je ona poslala u pismu. Mali svet.
    3. Volim da pišem pesme, ali nisam objavio niti jednu zbirku iako imam preko 300 pesama. Dve pesme su mi bile objavljene u tinejdžerskom časopisu Super Tin koji je nekada izlazio, a sad sam ih počeo objavljivati ovde (neke i na drugom blogu dok sam bio tamo, tj dok se nisam preselio). Neke su prilično konfuzne i mračne, valjda je takvo raspoloženje tad bilo. One prve su nastale uglavnom usred ljubavnih razočarenja i korpi koje sam popio. Devojci u koju sam bio zaljubljen sam slao pisma u obliku pesme na engleskom jeziku, dok sam bio u srednjoj školi, a ona nije htela ni da me pogleda.
    4. Kao jedincu, samoživom i sebi dovoljnom Biku, čitav prostor u mom stanu gde sam nekad živeo je morao biti podređen meni. Posteri izlepljeni po svim vratima, na vratima od moje sobe veliim crvenim slovima je bilo ispisano "Danger" i "No trespassing, a ceo plakar je bio u ctežima junaka iz stripa i nekim mojim stihovima. Ispod svakog crteža je stajao datum. Preko 5 godina sam radio taj svojevrsni "kolaž".
    5. Kad sam se najmanje nadao, desilo mi se ono što sam oduvek priželjkivao, da nađem ljubav svog života, moju dragu SKVO, moju drugu polovinu koju sam tako dugo tražio i to na doček Nove 2002. Bio sam njen Deda Mraz, a ona moja Deda Mrazica. "Nove Godine zato dolaze u pravi čas ,za nas.."
Sad još samo treba da ilustrujem moje pisanije. Moram da skeniram neke slike. Ko je nestrpljiv, nek svrati ponovo, pa će ih videti.
Objavio Džo u 01:03 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar