23/5/2006
Rakijska pesma

Rakijska pesma je nekad najbolja,
rakijska pesma je uvek iskrena,
i ona budi uspavanog mene,
da pljunem na papir neke
reči i misli i jauke.
Niko ne zna za te oluje,
niko ne zna za te talase,
za vetrove što huče unutar,
za svu glad i želju i strast.
Ko bi utolio sve to?
Gde ima toliko vode
da bih se zaista napio?
Gde ima toliko žena,
da bih zaista voleo?
Gde ima toliko lepog,
da bih zaista želeo?
Strah vidim svaki dan
u očima i mačke i psa
i čoveka nepoznatog,
pa ga više i ne primećujem.
Žašto biti i nedorečen?
Dosta više pitanja.
                      
                  23.6.2001.
Objavio Džo u 01:04 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar