18/5/2006
Kantar i ostalo




  Sledeća igra je bila igra kantara.Napunili bismo staru,praznu bocu od tečnosti za sudove peskom i ona se zvala kantar.Tu je žmurio onaj ko ispadne posle neke brojalice,en,den ,dinu ili sl.Neko bi se zaleteo i iz sve snage šutnuo kantar i dok bi onaj koji žmuri dotrčao i vratio ga na mesto,mi bi se svi posakrivali,a on bi nas tražio.Čar igri je davalo to što bi neko koga ovaj nije zapljunuo,mogao pre njega da dotrči i šutne kantar i on bi morao od početka da traži i one što je već zapljunuo.
  Kula.Igra se zvala tako po kuli od 5 ravnih kamenčića koja je morala da se složi.Igrale bi 2 ekipe i svaki član je pokušao prvo da sruši kulu tako što bi gurnuo loptu po zemlji.Ko prvi sruši,ta ekipa beži,a protivnici prvo stave 4 kamena u 4 ugla praougaonika,a peti u sredini i onda jure sa loptom i gađaju svakog.Ako te pogode,ispadaš,a samo smeju da se dobacuju,da lopta ne padne na zemlju.Ako uhvatiš loptu dok te neko gađa ,ti je šutneš da bi dao vremena članovima tvoje ekipe da slože kulu.
  Klis.Našli bismo parče drveta dugačko oko 10 cm i zašiljili ga sa obe strane.Onda bi iskopali rupu i to drvo tj.klis stavili na sredinu.Drugo,duže drvo nam je bila palica.Neko iz ekipe bi izbacivao,a protivnik bi hvatao,ako bi uhvatio onda bi protivnička ekipa imala 0 poena.Ako ne,onda bi izbacivač imao pravo tri puta da udari klis  i to tako što ga zvekne po jednom kraju,da bi ga izdigao uvis i onda ga palicom udari da odleti što dalje od rupe.Palicom se merila razdaljina do rupe i to su bili poeni.Kad se završi krug sa svakim iz ekipe pobeđuje onaj sa najviše poena.
  Današnja deca retko izlaze napolje.I ne umeju da se igraju.
Objavio Džo u 16:28 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar