20/3/2006
Kameno doba
Naš narod je pukao kao bas.Nikad mi iz bule nećemo izaći niti ćemo se opametiti.Prolazim danas šetalištem i vidim da su neke budale survale klupe na put iz čistog besa.Ej,kome ,bre ,smeta klupa koja je tu postavljena da bi čovek seo i odmorio se?Ne,debili su došli na genijalnu i mnogo pametnu ideju da ih sruše,jer što da ne naprave nekom posao da izvlači teške klupe od betonskih blokova i što da sebi ne priušte zadovoljstvo da ih gledaju kako se kotrljaju niza stranu i balave od zadovoljstva.Čudo nisu i kod svoje kuće pobacali nameštaj kroz prozor ili spalili svoje stvari tek da vide kakve je boje vatra koju ove proizvode.Onda bi im se ukinuo džeparac i to pozamašan,jer sigurno niti su navikli da rade,niti da cene vrednost bilo čega.Jedina navika je, verovatno, ležanje i čekanje da im neko drugi zaradi za njihovu zabavu.A onda, pošto im sve postane dosadno,reše da malo prevrću klupe.Sve njih treba poslati na kopanje po ceo dan.Da uveče mogu da budu srećni ako legnu na vreme.Motka je za njih,motka.Ali,izgleda da su tretirani kao prinčevi,a kad su porasli,onda je već kasno,ne vrede ni batine.Jer besni i osvetoljubivi kao oni neće prezati ni pred čim.Realnost je za njih davno van dometa.Ko zna šta im je u glavi.Zato nam i ide ovako crno.Kako ostati ravnodušan na takve budalaštine?!Svima nam treba staviti am i upregnuti nas kao konje.Gledali bismo samo pravo i bilo bi nas briga za sve.Ne bi pružili ruku ni umirućem čoveku.Vreme je za jedan smak sveta.
Objavio Džo u 10:19 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (10) | Pošalji komentar