jedan period zivota mog
24/3/2008
Živote...
Smeješ mi se u lice, osmeh ti podrugljiv i prepun zlobe... Ti osetiš moju nemoć, izgubljenost i strah... I po drugi put, tamo gde najviše boli udaraš! Teraš me na dno, uzimaš mi moje najdraže, duša bi da vrišti, oči mi tužne svetlost traže!
Objavio iva978 u 18:26 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar