jedan period zivota mog
3/9/2007
linija zivota...

Duboko skriveno na dlanu si mom,

Urezana linija zivota mog,

Ostavljen je vecni trag,

Osmeh tvoj jos uvek mi drag…

Zastao je vetar I zvona na crkvenoj katedrali

Zastali su svi vozovi I sva imena kojima su te zvali…

Tog trenutka nemo je cutao I casovnik stari…

Jedan pogled u beskraj

Strah I samoca obuzima telo,

Mnogo je ostalo reci sto je srce tebi reci htelo.

Ti postojis negde u beskraju tom

Smernice I nadu mi dajes

Da se izborim sa sudbinom zlom.

Moja si jedina svetlost

I moja si snaga

Neispevana zivotna pesma

Vecna tuga kucnoga praga!

Objavio iva978 u 23:11 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
3/9/2007
TEBI....

Pokraj tebe bdim,

Noci su tako duge,

Znam da je jedan deo tebe ziv

I da te zovu beskrajne pruge.

 

U pogledu bol,

Usne ti neme,

Znam da te gubim I da

Moram bez tebe.

 

Tisina vlada,

Cujem ti samo dah,

Srce se steglo

U dusu uvukao strah.

 

Cekanje boli,

Svesnost I vise,

Nada postoji,

Moli se sve tise I tise

 

Sve godine nase

 stale su u jedan tren

Voz te polako nosi

u beskraj zaboravljen!!!

Objavio iva978 u 01:39 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
3/9/2007
posveta...
I ovoga kisnog jutra
u mislima si mojim.
Godine se nizu,
a ja se i dalje borim.

Da vreme leci rane,
istina nije.
To je izmislio neko,
samo da tugu od srca skrije.

Jos uvek mi glas tvoj
nedostaje tugo.
Jos uvek nocu
ne mogu zaspati dugo.

Jos uvek sam srecna
samo u snu,
jer jedino tada
pokraj mene ti si tu.

Svake noci
vetrom ti poljupce saljem
i zagrljaje svoje,
samo da ne zaboravis
da i tamo gore
jos uvek sam dete tvoje.

Ucinila sve bih
samo da te vratim.
I kljuc Bozijeg carstva
ukrala bih
samo da dusa prestane da pati
Objavio iva978 u 01:34 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
3/9/2007
beskraj...
Pozeleh da budem ptica
Da dobijem krila
Da udjem medj’ oblak
U kom bih se svila

Pozeleh more, duboko I plavo
Pozeleh beskraj
Da svojim ocima vidim bar malo

Uzalud bese naidje oluja
Vetar slomi ptici krila
Kao da nikada ptica nije bila
A more se uzburka
Nastade tmina

Po beskraju I dalje lutam
Jedino on jos postoji
Tragove tvoje trazim…
Njega krivim sto me od tebe
Ne tako davno odvoji

I sasvim prazna
Sedim bez nade
Gledam u beskraj koji te krade
Molim ga da mi te vrati
Da vrati plavo more
Da vrati ptici krila
Pa da budem zauvek srecna
Kao sto sam nekada uz tebe
Ja to I bila

Ali vecni beskraj govori meni
Zivot nov se radja u zeni
Pa shvatih sta mi pokusava reci
Da zivot k’o reka
Dalje mora teci.

Objavio iva978 u 01:29 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar