povodanj dobrog zla

28.11.2008 - Jutro (2)


Jutro boje tvoje kose
na mom obrazu.

Nebo boje tvoje tuge
u nedohvatu.

Obećanje dana
na horizontu.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

26.11.2008 - Glas


Tepam ti surovu ljubav glasom puklim od samoće, iščašenim elektronima koji me skrivaju u tvome zamišljaju. I oboje znamo da to nisam ja. Da to nije ovo nježnim noktima vremena izbrazdano lice i pogled davnog dječaka. Da to nije ovaj dlan na kojem je ispucala linija života. Ti to čuješ sebe i promatraš Onog koji ne dolazi. Onog koji je bio ovdje. Onog kojega nema. Onog koji je urezan u gravuru tvojega ženstva. Onog koji živi u prostoru između tvojih sklopljenih vjeđa i otkucaja kursora kojim ga pišeš. Dok moje elegije kao ponornice, kao povodanj dobrog zla, ispiru oblutke nikad dovoljno čujnih riječi, mrveći ih u šljunak kojim ćeš jednom, tražeći kamen svoje preobrazbe, zacijelo proći. Bez primisli. Bez uspomene. Na napukli glas u vjetru.

Komentara (2) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

26.11.2008 - Zlatokosa (2)


Zlatnom kaligrafijom kose
ispisana strast
na mom jastuku

i kocka čokolade
s tvojih usana.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

26.11.2008 - Molitva (3)


Bože, učini da čuje moju tišinu kao što ja čujem njezinu samoću.
Bože, učini da osjetim njezinu put kao što ona osjeća moju riječ.
Bože, učini da blagoslovim svoju dušu njezinim Imenom.

Ili me satri već jednom do kraja, uništi svoje darove do prašine, do prestanka, do nesmisla! Jer ja, dragi, više ne znam što želiš od mene. Sve što si tražio - učinio sam! Slijedio sam tvoje znakove i učio druge kako da ih vide, izgovarao tvoje riječi kako bih utješio neutješne, izgovarao tvoje ime kako bih liječio neizlječive, grlio cijeli svijet... I gdje sam sada!?! Evo me opet pred tobom, opet obnažen na kiši preklinjem te proklinjući te! I odričem te se parajući svoju dušu svakim napisanim slovom, svakim stvorenim zvukom, svakim potezom kista... Pa uništi me već jednom, prokleto pseto, kad već ni sam ne znaš zašto si me stvorio!

Ili me oslijepi da je više ne vidim...

Ogluši da joj ne čujem glas...

Obogalji me da je ne mogu dotaknuti...

Pomuti mi razum da je ne mogu maštati...

Oduzmi mi spoznaju Ljubavi pa da sretan počnem koračati ovim planetom, da mojom laudom zazvoni cijeli Svemir...

Možda tada shvatim.
Možda tada shvati.

Beskraj.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

25.11.2008 - Zlatokosa


Vizija tvoje savršene siluete
u zlatotisku protusvjetla
zalazećeg sunca na mom prozoru.

Moj dah na tvojoj kralješnici
dok izgovaraš:
Miruj!
Komentara (1) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

23.11.2008 - Darku D.


Prijatelju,

Ne zaboravi da je tvoja je riječ onakvom kakvom je brojni mogu samo sanjati, a premnogi ne mogu niti zamisliti da postoji. To te, naravno, ne čini posebnim - samo odgovornijim.

Stoga te molim, učini još samo taj jedan napor i nauči izgovarati:

Tišinu.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

23.11.2008 - Tao


"Istina koja se može izreći odmah postaje neistina. U trenutku kad nešto kažeš o Istini, to odmah postaje neistinito - sam taj izričaj je krivotvori. Istinu se ne može poučavati. U najboljem slučaju samim svojim bićem i svojim životom na nju možeš samo ukazati. Tao se može priopćiti samo od bića biću. Riječi nas varaju. Do Istine se doseže samo kroz tišinu, bezvučnost, bezmisaonost. Tada dolazi do prelaska nevidljivog plamena, do skoka energije od bića k biću."

(Lao Tze, Tao Te Ching, O apsolutnom Tao-u, komentar Petar Vasiljević, 2005.)
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

22.11.2008 - Molitva (2)


Bože, pomozi mi da ne izgubim ovaj blagoslov kojega si mi dao, ovu kaplju rose da je štitim od podnevne žege moje mahnite ljubavi u ovom suludom svijetu u kojem se i sjena odbljeska njezina sjaja čini čudom.

Bože, pomozi mi da ne uništim taj kristal plave biti njezina bića neodraslom riječju, djetinjim pogledom i drhtavom rukom što je zaboravila kako koža pjeva laude strasti.

Bože, pomozi mi da joj pokažem stazu kojom mora proći bez mene i okameni me da ne pojurim tamo gdje me ne smije biti. Učini da postanem posveta njezinome sada; ovome danu kojem će se uvijek radosno vraćati već sutra, kada postanemo prošlost.

Sada.
Uvijek.
I zauvijek.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

22.11.2008 - ...


- A ljubomora?
- Ne može se proljeću reći: "Da bar odmah dođeš i traješ dovoljno dugo." Može se samo reći: "Dođi, blagoslovi me u iščekivanju, i ostani koliko god bude moguće!"

Riječi rasute u vjetar. No morala sam ih čuti, i on ih je morao izgovoriti.

(Paolo Coelho, "Jedanaest minuta")
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

20.11.2008 - Jutro


Poput šare oblaka na istoku.
Poput uspomene noći na zapadu.
Poput daha studeni sa sjevera.
Poput obećanja proljeća s juga.

Bljesak jutra
s tvojim imenom
na usnama.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

18.11.2008 - Raskrižje


Sve te češće šutim nego što izgovaram tvoje ime. Zbog iluzije bola koji me čeka na drugoj strani izgovorene rečenice. Gladan tvog dodira, slušam kako krvoloci mojih povijesti zazivaju usmrćenje netom ponovno rođenoj Riječi. Žedan tvog pogleda, zaboravljam sigurnost svoje pustopoljine u pustinji očiju ovog demonskog odraza u zrcalu.

Nepokretan. Kao more. Kao magla. Kao ovo beskrajno polje koje osjećaš, a ne vidiš. Dok gledam kako me tražiš u pogledu u kojem ne živim. U dodiru u kojem me nikada nije bilo. U poljupcu čiji okus nikada nisi osjetila. Dok želim da si blizu. Dok želim da si ti. Dok želim da sam ja. Dok te želim. Kao što te nitko nikada nije znao željeti: Svu!

Možda je stiglo vrijeme da riječi ostanu ponovno neizgovorene. Možda je stiglo vrijeme da se dodiri ponovno povuku u zamišljaj. Možda je stiglo vrijeme da tlapnjama ponovno poljupcem sklopimo oči i šutke živimo prošlosti koje više nismo.

A možda je samo vrijeme da se utorak prelije u srijedu.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

12.11.2008 - Srijeda


Orahove ljuske
spuštenih jedara.

Leptiri
opuštenih krila.

Šutnja
me otela.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

12.11.2008 - Pogledi (2)



Pitao me jednom pitac neki, kako si ti uopće izdržao sve te godine s onim delinkventom od žene? Zastao sam, zamuckao nešto poput: paaaa, glee, znaaaš, oooovaaj...

I shvatio da nemam blage veze. Zapravo sam seruckao i sam po sebi, jer, naravno, volio sam ju par godina. Ali, kao što Krleža napisao: "Misliš da te ljube? Pa kako da te ne ljube ribari kad im puniš mreže..." tako sam i ja volio nju, sve dok je i ona mene voljela. A kad je prosvirala, ja bogami, nisam... Ostao sam postrance i promatrao predstavu.

Gledao sam kako se pokušava spanđati s nekim klincem. Gledao sam kako laže da je sretna. Gledao sam kako se potom pokušava spanđati s nekim latentnim homoseksualcem. Gledao sam kako se pokušala opetovano spanđati s nekim liječenim narkomanom. Gledao sam ju kako se koprca na suncu, izvaljena na svoj oklop koji ju je besramno prikovao leđima o tlo, kako ju prži, kako joj se pojavljuju opekline. Gledao sam kako se uspinje na prozor spremna zakoračiti s petoga kata u svoju uspješniju reinkarnaciju. Gledao sam ju kako pada u krevet nahranjenu praxitenima. Gledao sam ju kako me mrzi.

A onda sam pogledao naše dijete.

Dijete je gledalo mene.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

11.11.2008 - Dva Svemira


Noćas je prošaptano ime postalo željom uzdrhtaloga Svemira.

I više te ništa ne može spasiti od moje rečenice.

Spustit će se besramno niz tvoj zarumenjeni obraz, kružiti tvojim vratom interpunkcijama žudnje, kliznuti reljefom tvog nestvarnog torza tek da te iscrta u ovoj iluziji od stvarnosti i potom bljesnuti sjajem tisuća sunaca tvojom kralješnicom.

I više ništa neće biti isto:

Ti ćeš biti ti.

I ja ću biti ja.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

11.11.2008 - Utorak


Ne možeš me vidjeti;
u sjeni sam vlastite sjene.

Ne možeš me dotaknuti;
plešem svoje neizgovorive žudnje.

Ne možeš me voljeti;
zaljubljena u dah na vratu.

Ne možeš me sanjati;
produžetak sam tvog sna o tebi.

Ne možeš me maštati;
jer me ne možeš vidjeti,
jer me ne možeš dotaknuti,
jer me ne možeš voljeti,
jer me ne možeš sanjati.

Ja
tebe
mogu.
Komentara (1) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

8.11.2008 - Lice


Kiša
na mom licu
u kišni se korak pretapa.

Lice
pretopljeno u kišu.

Šaka kiše
koju ne prepoznaješ.

Predobro poznaješ.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

8.11.2008 - Terra incognita


Okus tvojih usana.

Ritam tvoga disanja.

Miris tvojih grudi.

Lûk tvojih leđa.

Toplina tvoga trbuha.

Zanos tvoga Ženstva.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

7.11.2008 - Opkorak


Vrlina:
Postojim.

Mana:
Nisam virtualan.

Ma koliko se trudio,
Zaobiđen u obje inačice.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

7.11.2008 - Blagoslovljena


Ti moj dodir ne poznaješ.

Ti ga slutiš kroz slova koja zamišljaš enohijanskim znacima dok vrište kabalom koja magiju tvog pogleda u ovom okrutnom ratu sjenki naših prošlosti pretvara u prah.

Ti moj dodir čuješ kao note dok ga ispisujem kredom, stojeći u pentagramu na neposvećenom tlu mog neživota, izgovarajući riječ koja ne smije biti izgovorena.

Ti moj dodir vidiš u potoku oblika i vatrometu boja dok moja prastara ruka otkida sedmi pečat na vratima što tek napuklom šarkom zadržavaju prokletstvo koje će ovu pustopoljinu raskomadati do zračenja.

Jer, moj je dodir, Blagoslovljena, dodir tvoje vlastite duše.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

6.11.2008 - Dan u kojem sam nestao


Imao sam samo san krpenoga lutka koji u prašini police sanja ruke djeteta.

I ništa više.

Kao i obično.

Poput moreplovca koji naslonjen na ogradi palube u krijestama valova pokušava pronaći stope koje će ga odvesti kući, tako bih i ja stajao na svojoj prekrasnoj, dugo, predugo i pomno stvaranoj pustopoljini promatrajući horizont, tražeći pogledom makar i naznaku titraja privida kojemu ću potrčati u susret, pronaći svoj odraz i slušati jeku svojih prešućenih riječi.  I uvijek kada bi se lahor poigrao mojom nejakom percepcijom, pojurio bih bezglavo, u suludome trku ka prikazi koja je svakim korakom sve dalja i dalja; i što bih više žurio, ukazanje bi ranije nestajalo. Zakratko bih hvatao dah, pognut, a potom zaurlao put neba, put tišine. Kao da me praznina ikada može čuti. Zatim bih otresao prašinu samoće s ramena i laganim korakom krenuo.

Nekamo.

Bilo kamo.

Tamo.
Komentara (0) :: Pošalji komentar! :: Permanent Link

O blogu

literarni iscjedci

Meni

Home
Moj profil
Arhiva postova
Foto album
RSS
Podcast

«  September 2026  »
MonTueWedThuFriSatSun
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930 

Novo objavljeno

Večeras
Zasjenjen
Putnik
Pjesma
Što nisam

Kategorije postova

Blog Prijatelji

BilloWaMaWeNa
SarahKay
Specificna
japan
Tresnja
Lilith
bejb
Vladanositisinu
kisscat
avrilfc
whitesnake
zarko93
Capricornus
Ayda
silence
tabudic
Floresita
Violette
scarlet
marryjane
alwayschild

Ostali linkovi

vizije
glazba. ništa više.
stvorena glazba
stvorena slika

Blog Hosting


BlogOye - Balkan Blog Portal

free hit counter