26.11.2008 - Molitva (3)
Bože, učini da čuje moju tišinu kao što ja čujem njezinu samoću.
Bože, učini da osjetim njezinu put kao što ona osjeća moju riječ.
Bože, učini da blagoslovim svoju dušu njezinim Imenom.
Ili me satri već jednom do kraja, uništi svoje darove do prašine, do prestanka, do nesmisla! Jer ja, dragi, više ne znam što želiš od mene. Sve što si tražio - učinio sam! Slijedio sam tvoje znakove i učio druge kako da ih vide, izgovarao tvoje riječi kako bih utješio neutješne, izgovarao tvoje ime kako bih liječio neizlječive, grlio cijeli svijet... I gdje sam sada!?! Evo me opet pred tobom, opet obnažen na kiši preklinjem te proklinjući te! I odričem te se parajući svoju dušu svakim napisanim slovom, svakim stvorenim zvukom, svakim potezom kista... Pa uništi me već jednom, prokleto pseto, kad već ni sam ne znaš zašto si me stvorio!
Ili me oslijepi da je više ne vidim...
Ogluši da joj ne čujem glas...
Obogalji me da je ne mogu dotaknuti...
Pomuti mi razum da je ne mogu maštati...
Oduzmi mi spoznaju Ljubavi pa da sretan počnem koračati ovim planetom, da mojom laudom zazvoni cijeli Svemir...
Možda tada shvatim.
Možda tada shvati.
Beskraj.
|
