12.11.2008 - Pogledi (2)
Pitao me jednom pitac neki, kako si ti uopće izdržao sve te godine s onim delinkventom od žene? Zastao sam, zamuckao nešto poput: paaaa, glee, znaaaš, oooovaaj...
I shvatio da nemam blage veze. Zapravo sam seruckao i sam po sebi, jer, naravno, volio sam ju par godina. Ali, kao što Krleža napisao: "Misliš da te ljube? Pa kako da te ne ljube ribari kad im puniš mreže..." tako sam i ja volio nju, sve dok je i ona mene voljela. A kad je prosvirala, ja bogami, nisam... Ostao sam postrance i promatrao predstavu.
Gledao sam kako se pokušava spanđati s nekim klincem. Gledao sam kako laže da je sretna. Gledao sam kako se potom pokušava spanđati s nekim latentnim homoseksualcem. Gledao sam kako se pokušala opetovano spanđati s nekim liječenim narkomanom. Gledao sam ju kako se koprca na suncu, izvaljena na svoj oklop koji ju je besramno prikovao leđima o tlo, kako ju prži, kako joj se pojavljuju opekline. Gledao sam kako se uspinje na prozor spremna zakoračiti s petoga kata u svoju uspješniju reinkarnaciju. Gledao sam ju kako pada u krevet nahranjenu praxitenima. Gledao sam ju kako me mrzi.
A onda sam pogledao naše dijete.
Dijete je gledalo mene.
|
