ljetna večer
šumi more
tijelo uvijeno
u bijeli šal
od tankog konca
tvoj dar
drag
iz nekog drugog
vremena
možda boljeg
a možda mi se
samo čini
sada kad
godine su neke
legle
na meni
ostavile
trag
jer opet je
ljetna večer
i mjesec pun
osrebruje obalu
i opet bosa
po šljunku gazim
nježno
da ga ne budim
dok more ga
ziba
i pjevuši
ljetnu uspavanku.
E.M. Mahulja/Krk
