Masline šapuću srebrno
kada ih dotakne bura
šapuću tiho skoro nečujno
poput samozatajnog zbora
glasova koje si davno prestao slušati
Masline šapuću srebrno
dok pored njih nezainteresiran prolaziš
šapuću ti misleć da si stari težak
pitaju zašto više ne dolaziš
a prošlo je puno godina, puno ratova
ah nasmiješ se, to moj pradjed je bio
ja sam ovdje samo iz rekracije
razgovaraš s drvetom i čudiš se pritom
što razumiješ jezik masline...
koja stoljećima isto šapuće,
srebrno.
Elfrida Matuč-Mahulja, Krk
