Citam pepeljugu21veka i komentare ispod njenog humanitarnog apela i pokusaja da dozove ljude urodjenom humanizmu, al` slaba vajda. To ti je isto kao da dozivas ljude pameti. A od pameti ni P.
Postali su ljudi skepticni prema Humanitarnim organizacijama, radovima i akcijama. Previse se para u Srbiji opralo preko istih tih humanista koji su trazili da svako da po parce hljeba gladnima. Kucaju te ( pepeljugo, ne mislim na tebe) apele dok broje pare od raznih sponzora, donatora i anonimnih donacija. Tuga brate...
Ljudi su izgubili osecaj da komsiji sa osmehom pozajme kasicicu secera za kahvu, a kamoli da se iscimaju da skupe polovnu garderobu i odnesu je tamo gde je potrebna. Mada, i to ti je mac sa dve ostrice. Za proslu NG sam odnela 4 dzaka skoro nove, decije garderobe koja " pretekla" mojoj deci. Lepo sam dala momcima iz Crvenog Krsta, kazu oni " Podjite s nama gore do kancelarije da se potpisete" , a ja pocnem da se smejem i pitam " Zasto? Dobicu Novogodisnju cestitku ili cak ni to? " . Slatki momci, dobro placeni za posao koji rade. Nasmejase se i oni i zahvalise, cinilo se od srca, a ja im dobacujem hvala njima jer sam oslobodila malo mesta na tavanu ...
Cinizam je nekako pustio previse korena na ovim prostorima. Skoro da zdravog, cvetnog korova jednostavnog nemira ne mozes ni pronaci. Sto smo blize Europi, to je veca beda. To su ljudi nekako, udaljeniji jedni od drugih. Kako da objasnim sebi sada sto nisam zelela da, pored svih sredjenih papira, ostanem da zivim i radim za kojekude bolju platu nego ovde, u obecanoj zemlji Americi? Sto smo blize demokratiji, sve smo slicniji Amerikancima. Vestacki osmeh je sve ucestaliji po preduzecima koja uspesno posluju, po klubovima koji placaju napucane hostese 50e za noc samo da se keze, cak i po privatnim medicinskim ustanovama vise ne mozete naici na iskreni, saosecajni osmeh i brigu u ocima iako su placeni mnogo vise od hostesa da bas tim osmehom unose mir i stvaraju prijatnu atmosferu...
Ironija je postala omiljeno oruzje svih onih koji zasticeni novim zakonom kao mrzovoljni pesaci koji namerno mile preko pesackog i u sebi se zlobno smeju, puzi preko nasih iscekivanja i nasih nadanja da smo ipak i dalje oni isti Srbi koji svoju strast za zivotom umeju da pokazu svojom srcanoscu, svojom upornoscu i pravdoljubivoscu, a ne samo i iskljucivo materijalnim stvarima ( i dokazima) .
Ne znam, nisam pametna iako sam smanjila hidrogen na sramno mali procenat...
Kuda idu divlje svinje?...
p.s
Evo, javno se hvalim da cu i ove godine spakovati 4-5 dzaka polovne odece i obuce i odneti u Crveni Krst. Hajde,ne budite lazno skromni i glasno kazite " Ja cu odneti to to i to tamo negde gde treba" ...nije tesko stati delom iza reci koju napisete...Believe Me, I Know It ;)

