8/7/2007 - smeh u pokretu

Igraju besciljno putevima krojenim po meri nadanja koju su ulozili u sebe. Okrecu se brzinom najludjeg vetra, bacaju se pod vrtlozima oluje. Cirkusanti...klovnovi...prave od sebe dvorske lude, a sve zarad dobrog osmeha. Shirokog pozdrava nepoznatih i usputnog skidanja sheshira starijih gospodina. Ne smeju se, ne plachu...kao da nikakvih osecanja nemaju...

Cirkusanti..klovnovi...dvorske lude nashe sadashnjice... Najbezbriznija stvorenja. Ljudi u pravom smislu te rechi...

4/7/2007 - Umiranje meseca

"Umro je mesec,

svitanje u oku drema...

Ah ! Ti, noci !

Shta isprede kao ala?

Pod cilindrom sam,,,

Nikoga sa mnom nema...

Sam sam...

I parchad ogledala..."

                               Jesenjin

P.S. Nisam bash u potpunosti mogla da razumem smisao ovih rechi, ali valjda se sve svodi na samocu i izbegavanje iste...

1/7/2007 - Sve shto dotaknem sve je bol....

Sanjam, sanjam na belim krilima leptira. Zelim odleteti u novu viziju leprshave stvarnosti. Zelim ostvariti noc, prepunu zvezda, obasjanu mesechinom. Tako mi malo fali...

...malo fali za srecu. Uvek malo fali. Mrvica. Trun cheznje, nepredvidiva sen tuge.Fali mi potpora, oslonac. Ljuljashka kojom cu se zaljuljati u tu nedodjiju.

Zelim pevati. Vrishtati na sav glas. Zelim cutati i ochima iskazivati svoje emocije. Zelim uhvatiti vreme.

Treba mi neko. Da mi da pola sebe. Onu polovinu koja je otrgnuta, i bachena na dno nechega. Nechega u shta ne zelim zavirivati.

Hocu li ikada biti slobodna? Izbavljena iz okova koji mi prave rane na rukama. Osecam bol krvi koja se zgrushnjava. A okovi su metalni, hladni, chvrsti. A tako zelim lutati putevima duge, druziti se sa vilama, smejati se sa konjima. Zelim trchati poljima punim mirishljavog, livadskog cveca...

Preokrenuli su me. Preokrenula sam se. Ne znam kako i ne znam kada. Vrednosti koje su nekada bile deo mene, ostavljene su u zasenak, a na njihovo mesto stavljam loshe stvari.

I ne umem sebi da objasnim promenu u ochima kada god se pogledam u ogledalo...

Chekam....chekam...

"Sanjam, da se opet, volimo u klasju

u tom klasju shto lezi tu pod nama

i da luta tvoja ruka bijela,

tvoja ruka, preko moga tjela..."

26/6/2007 - Memories !!

Kako mi prija ovo secanje. Dok ovako usamljena sedim u vrelini svoja chetiri zida. Ne bih se pomakla sve ni da moram. Prijatno mi je pod teshkim vazduhom i memljivim mrakom. A srecna sam. Verujte, jesam. Jer danas sam se setila. Svega ! Svake sitnice koja bi ukazala na to divno vreme. Chak i mirisa lipa, koje i danas ponosito krase ulice kojima sam prolazila. Oh, kako bi ih volela videti.

Ma, secam se i jednih krupnih zelenih ochiju, i vragolastog osmeha. Kako su prve ljubavi lepe, ispunjujuce. Kako umeju ocharati prostim dodirom , laganim, po obrazima crvenim od stida i dechjeg rumenila. Da, mozda pishem gluposti, ali ove gluposti sada osecam. Od tih gluposti vecheras zivim, mozda vishe nego shto sam u proteklih 6 meseci. Vazan je osmeh, tako prokleto vazan. A tako ga malo imamo, i to sho imamo sebichno krijemo u dubinama nashih bica. I onda smo nesrecni.

Ali ja vecheras nisam nesrecna. Vecheras letim u drugi svet-iluzija i mashte. Sutra ponovo pochinje zacharan krug realnosti, ali vecheras sam ipak samo svoja. Luda klinka, vechiti optimista !

24/6/2007 - Jedno pismo

Sreo sam ljubav iz prve pjesme,

istinu mojih djechachkih dana,

dok je decembar ledio chesme

i dok je inje padalo s granja.

Sreo sam ljubav  iz prvog stiha,

u jednom malom mjestu u Srijemu,

kao kroz maglu,setih se krika,

o Ana, josh te vidim u svemu.

Ali ona nije, nije kao prije...

Do jutra mjesec ostao skriven,

sjedio chovjek za praznim stolom,

dugo sam shutio kao zaliven,

opijen blijedom, ledenom zorom.

Vjetar se lomio o stabla gola,

ne pamte toliku zimu u Srijemu,

krik mi se ote, ljubavi, bola,

o Ana josh te vidim u svemu...

      Srebrna krila...

Ova pesma je zakucala polovinom zime na moja vrata. Na koverti je bilo zapisano moje ime, a markica je nosila naziv jednog gradica u Sremu. Ne znam ko je odluchio da bash meni poshalje to. Ne znam ni zashto. Nikada mi ,nakon toga, vishe nije stiglo pismo iz tog gradica. A ovo chuvam. Kao uspomenu, na nepoznatog

21/6/2007 - Pricati,pripovedati, bulazniti....

" Biti chovek, rodjen bez svog znanja i bez svoje volje, bachen u okean postojanja.Morati plivati.Postojati. Nostiti identitet.Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe,sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tudje, koji ponajcheshce nisu po meri nashih snaga.A povrh svega, treba josh izdrzati i svoju misao o svemu tome. Ukratko:biti chovek ! "

" Ili je cilj toga prichanja, da nam osvetli, bar malo, tamne puteve na koje nas chesto zivot baca, i da nam o tom zivotu, koji zivimo ali koji ne vidimo i ne razumemo, uvek kaze neshto vishe, nego shto mi , u svojoj slabosti mozemo da saznamo i shvatimo: tako da chesto, tek iz rechi dobrog pripovedacha saznajemo shta smo uchinili,a shta propustili, shta bi trebalo chiniti a shta ne !

Jer , pripovedach i njegovo delo ne sluzi nichemu ako na jedan ili drugi nachin ne sluze choveku i chovechnosti !! "

                                                       Ivo Andric " O prichi i prichanju"

19/6/2007 - Klara

  Evo, mutti je dala predlog.....a ja sam izdvojila, meni, najlepshe rechenice

Poraz
Kad se očekivano prometne u neočekivano, važno je da u prvom trenutku zadržiš izgled dostojan čovjeka. Kasnije će biti lako, jer nije ti prvi put da gubiš na mjestu pripremljenom za pobjedu.

  Tajna
Ne traži Tajnu u velikim stvarima. Ona se skriva u beznačajnostima na koje se ne obazireš. Možda je u običnom kamenu. Promotri sve kamenčiće vjerujući da je Tajna u svakome od njih.

  Vrlina
Želiš li biti bolji od drugih, ne misli na njih. Prevladaj svoje nedostatke bez grča. Ne žuri se i ne usporavaj - uskladi svoj korak sa Svijetom, i u svakom pokretu otkrit ćeš Vrlinu.

  Ne boj se
Ne boj se Svijeta - i kad te uništava, on te prima k sebi. Ne boj se ljudi - i kad ti prilaze s lošim namjerama, oni su dio Svijeta. U svemu pronađi sve, u svemu obitava sve. Zlo i dobro se ne isključuju. Pristani na svoj život ne postavljajući uvjete.

  Između sreće i nesreće
Svaki tvoj poraz postat će pobjeda ako ga prihvatiš mirno. Oni koji uvijek traže dobitak, uvijek su na gubitku. Mnogi završavaju život u velikim bolovima, jer pokatkad Svijet u zadnjim trenucima uspostavlja ravnotežu između sreće i nesreće u tijelu koje mu pripada. Luđaci su oni koji se odviše raduju i odviše žale - sljedeći ih dan iznenadi.

16/6/2007 - Izvucheno iz secanja !!!!!!!!!!

Ako me ikada sretnes u ovom ukletom gradu
ostani mirno na istoj strani plocnika
ne stavljaj ruke na lice, nemas sto od mene kriti
glavu gore, nama je ljubav lozinka...

ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak

da jos nije prestalo, da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestala, i nikad neces prestati
ljeta, zime, proljeca, za tebe cu zivjeti
i pjevati

ljubav je slijepa i luda, ne zna za boga ni suda
al' lijepo pjeva i lijepo dusu odijeva
ako me ikada sretnes ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh iz stare razglednice

ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak

da jos nije prestalo, da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestala, i nikad neces prestati
ljeta, zime, proljeca, za tebe cu zivjeti
i pjevati ...

Pesma koju mi je, jednom davno, otpevala osoba koja mi mnogo znachi. Odlichna pesma Dina Merlina, sa milion emotivnih finesa, i  neophodnom dozom bola i tuge...

12/6/2007 - O zenama...

Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelasa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavice.
Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje.
S čega se mudračeve oči mute i svetačke usne blijede?
Ženo, što ne možemo jasno da te vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo u radu da te zaboravimo - gle! - na svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojin nevidljivih prsta.
Šta znači talasava linija vašeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjenice, ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu?
Žene, u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prslo u parčad.

Ivo Andrić

11/6/2007 - TAMNIČAREVA PESMA

Kuda lepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih želja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U laži budućnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju

                                                                    Zak Prever

8/6/2007 - Magdalena-izmenjena verzija:)

Sve nezne rechi sveta,sachuvao sam za te

u pesmama mojim...

al shta mi sve to vredi,kad trenirash karate

i kad te se bojim...

Magdalena,Magdalena...

sreco moja uobrazena

ti si chudo Magdalena,

ti me zarish,ti me palish od malena...

Magdalena,Magdalena,

ja sam tvoja verna sena

dok me bijesh k'o kretena,

ja te volim,Magdalena....