Ugojila sam se.
To sam danas shvatila, kada sam pokushala da udjem u suknju od pre nekoliko godina.
I palo je raspolozenje, i hvala bogu, apetit.
Poslednjih dana, kuca mi se pretvorila u fabriku jaakoo ukusne hrane, pa ja nisam odolevala mirisima i ukusima.
Tortice, slane, slatke...kolachi..- a to nije ni desetina onoga shto je bilo.
Zalogaj tamo, zalogaj vamo...i eto. Dodala sam koji kg.
A ne smem. Zaista ne smem.
Kaze on : " Ma ne primecuje se ovako ...samo kad pipnesh" - eto dokaza kako mushki mogu biti bRezobrazni.
Pih.
Gosti su nastavili da dolaze u velikim kolichinama. Chokolade sam vec pocela da sakrivam svuda...a par sam poklonila jednom malom , nemirnom, dechachicu u ulici . Gledao me je kao da sam mu, u najmanju ruku , poklonila kompjuter.
Od Njega sam dobila bombonjeru ( ne znam da li ste vi ukapirali, ali meni svi momci kupuju bombonjere...pogledaj u arhivi ;-)), i labelo sa mirisom jagode.
A kazu da je kreativnost klishe.
Pih...
Sada sam chvrsto reshila da udjem u onu suknju, pa odoh na trchanje. Imam pauzu, pre nego dodje nova grupa.
Gostiju.
On ne pishe njezna pisma
nikad o tom ne govori
ne zna srce da otvori
al' ja vidim shto mu znachim
On me voli na svoj nachin...
*
On ce poci ko zna kamo
on se vraca kasno nocu
al' i takvog ja ga hocu
slab je pa se pravi jachim
On me voli na svoj nachin..
*
Ja vidim u toj igri
vidim vatru ispod leda
kad me ljubi, kad me gleda
dok se cheshljam, dok se svlachim..
On me voli na svoj nachin..
*
On ne voli da ga pitam
kao shkoljka biser , krije
da l' je sa mnom ili nije
al' dobrotom nekom zrachi
On me voli na svoj nachin..
*
Gabi Novak
Pokushala sam mirno i stalozeno da pristupim novonastaloj situaciji. Teshila sam sebe da ce brzo proci, i da mi bilo kakva sredstva za smirenje nece trebati.
Sada, u sred je*enog tornada, dodje mi da kukam na sav glas.
Normalni ljudi ovo prihvataju na normalan nachin...uzivaju u spremanju i ishchekivanju.
Ali ne i moja mama. Ne, ona je opsesivno- kompulsivna, kada je rech o velikom spremanju.
A jeste veliko...za par dana je slava. A kako baka vishe nije sa nama, na nju je otishao sav posao.
Ja se ne rachunam, bar kada se ona pita.
Sad me je narochito tresnulo ono - roditelji nikad nece gledati svoju decu drugachije, no kao svoju decu.
Ochigledno sam ja za moju mamu , slatka mala devojchica koja i dalje nema pojma o zivotu, a kamoli spremanju.
Dzaba meni shto sam se godinama dokazivala da umem da spremim i skuvam vishe nego bilo koja moja vrshnjakinja..da sam uchila od najboljih - Dz. Olivera & Rachel Ray...kada moja mama misli da sam sposobna samo da uvaljam rafaelo u kokos, da operem sve sudove u kuci, da isechem bajadere...
Ali da sama napravim kolach- neeee !!!!
" Shta se bunish, u mojim godinama, molicesh da ti neko kaze-ne morash! " - govori mi.
A meni se bash neshto macka i mesha i shlagira...
No, moj tata je sasvim u pravu kada kaze - " Ovo je onaj period kada joj se svi sklanjamo s puta" , i ode kod svog najboljeg druga da gleda utakmicu.
I hocu...obecala sam joj. Nek sama sprema, a Freeda ce da pere prljave sudove..i cheka THE moment kada cu SAMA praviti svoje kolache...
Jednom....
Ne, ne mislim na nashe obraze.
Samo me je lupila u glavu chinjenica da sam na ovom mestu, pre dve godine i kusur, ja napisala svoj prvi post.
A kao da je juche bilo.
Nostalgija vuche, ljudi moji...nemojte zameriti. Ne deshava se ona samo starima. Itekako moze biti posetilac mladih.
Elem, ne bih da duzim, jer je kasno, a moje obaveze sutra nece trpeti mene neispavanu ( o lepoti da ne govorim)...samo bih spomenula par stvarchica.
Nedostaju mi neki ljudi koji su bili starosedeoci kada sam ja doshla u pleme. Sada mladje generacije osvajaju teren, shto je pozitivno jer , ako nishta drugo, bar se uche da pishu.
Ali mi zaista nedostaju oni koji su iz nekih razloga morali otici.
Vanesa ( imala je josh par nickova, teshko ju je bilo i pohvatati ;-)...
Mungos... i ona preglasna muzika kada udjesh na njen blog :))
Pepeljuga.. deshavalo se par puta da iste misli objavimo..;-)
Vatuljak .. uvek mi je donosio osmeh na lice svojim viskastim humorom...
pecinko.. i njegova poezija...
mutti i njene pesme, misli...
...
Dosta njih svrati s vremena na vreme...poput Jezgra i Dakkalvar-a... a i Specificna neshto zabushava. ...
..
Samo sam htela reci da ...je ovo jedan od primera zivotne prolaznosti. Najbolje je uochish kada stojish na istom mestu.
Ja ne znam gde si ti ja ne znam s kime si ti u ovoj noci kad se sve deli na pola...osim bola..
Eh da je tuga sneg..da se do jutra otopi mogao bih i ja konachno kad ochi zatvorim.. da se ne umorim...
***
Oduvek mi je bilo fascinantno kako se tochak srece moze okrenuti za tren. Juche smo bili nadomak raja, a danas se svako gushi u svom paklu. I kako to da sreca prestaje prostim zatvaranjem vrata, zvukom automobilskog motora..i poslednjim poljupcem? Zashto se bar malo duze ne zadrzi taj osecaj srece u dushi? Bar do sledeceg vidjenja, do sledeceg dodira, pogleda...
Izrazito bi bilo nezahvalno od mene da izjavim da sam nesrecna. Naprotiv. Iako sam svesna chinjenice da sam inache hronichno nezadovoljna osoba, u poslednje vreme sam zaista srecna.
Jer znam da nedostajem. Jer znam da misli na mene. Jer znam da voli. Mozda i ne bi toliko da nema prepreka. Ne znam. Odavno nisam pametna za te stvari.
"Samo josh vuchem navike, i sve na tome ostane"....
A meni je ostalo jedno veliko emotivno spremanje...
"I'm selfish, impatient and a little insecure.
I make mistakes, I am out of control and at times hard to handle. But if you can't handle me at my worst, then you sure as hell don't deserve me at my best." Marilyn Monroe