8/2/2008
EfBiAjKju
Kako je pogešno smatrati da je za pisanje neophodna inteligencija. Pogledaj mene. Ja, naime, ne mogu da iz prve shvatim koliko je sati ukoliko neko kaže da je šesnaest ha. I uopšte, sve preko dvanaest me općenito dovodi do bezumlja. Kako su se samo podlo dva, četiri i šest pretvorili u četiri, šest i osam kada nisam gledala. Jer ja, da bih znala, moram prvo videti.
Ali, ni to nije garancija uspeha. Onomad sam videla jednu osobu sedam puta, pa ni dalje nisam znala ni ko je, ni kako se zove, ni zašto mi se ljubezno javlja. Ta me vrsta glupoće užasno muči. Ozbiljno, u stanju sam da se ispričam sa tobom, govoreći o uopštenostima, da me ne bi prepoznao da te ne znam, i da odem pitajući se gde smo se sreli ranije, i pod kojim dođavola okolnostima.
Osim ukoliko mi nisi bio u kući. Tad te ne zaboravljam. Ali moraš da dođeš bar dvaput, i da me dobro iznerviraš voljom da te upamtim, i svim glupostima koju ćeš u tu čast izgovoriti. Jer ja, da bih upamtila, potrebno mi je doticanje. Duboko, iskonsko, nepatvoreno doticanje. Srži moje, i mojih interesovanja, kao i svega što njima stoji u direktnoj suprotnosti. A najbolje me se takne kada me se iznervira. Toliko pažnje ja poklanjam nelogičnostima kod sebe i drugih, da ponekad zaboravim da živim.
A ne mogu da živim bez takvih stvari. Bez zapetljanih nalona sa opasnim udicama na svakom decimetru. Daj mi tako neku zamršenu kuglu, i ja ću da sednem da je otpetljavam, bez obzira što nova košta praktično besplatno, te je samo treba od trgovca uzeti, i nastaviti sa životom. Ne, molim. Dodaj, nije za bacanje.
Bilo kako bilo, pomalo mi je dosadno, i pomalo sam zbunjena, a to je zapravo ono što sam želela da izrazim ovim tekstom.
I da...
Nisam li ti rekla da za pisanje nije potrebno previše inteligencije...
Еј, па теби стварно није лако.
dobar post... :-)
Ma šta!
"Bilo kako bilo, pomalo mi je dosadno, i pomalo sam zbunjena, a to je zapravo ono što sam želela da izrazim ovim tekstom." <-- I bash takav utisak ostavlja tekst na chitaoce.. barem na ovog chitaoca, to jest. A i ja sam u nekom takvom tripu, posle 4 dana kuvanja mozga na 39 celzijusa.
jebote, da nisi u sao tome i prensipe? #haaaaj evribadi!
mozhdana temperatura: 36.7, gripu, do vidjenja!

pevac ili krelac, bitje dobro pechenje.
Govoreći o uopštenostima,
ću da sednem da je otpetljavam.
Molim, dodaj, nije za bacanje,
jedna slamka među vihorove ...
heh! Ne samo što za pisanje nije nužno imati visoku inteligenciju, nego sam negde iskopao i podatak, da dobro uvežbani, odnosno obučeni imbacil, može odlično da računa i da množi čak i višecifrene brojeve, što me je stvarno iznenadilo..
E sad! - mene nema razloga ni da pamtiš, pošto niti sam bio dva puta kod tebe u kući, niti sam te iznerviro, niti dotico, tako da šta god ja sad da kažem, ti ćeš naravno zaboravaiti, što ustvari i jeste najbolje..
Što se opet raspetljavanja klupka tiče, pa šta mi svi ovde radimo, nego raspetljavamo nekakva klupčad kako znamo i umemo, a za to nam često i nije nužna inteligencija, nego spermnost da podnesemo ubode udica na njemu koliko god bolelo ili glupo bilo..

eto, a kad sam ja bio kod tebe, ti si hrkala...
znao sam da hrče... to je od krajnika...
хе хе ја сам те дотицао. . .
svima vama fbi... bombe bacala.
ne volim kada sam poljuljana u stajalištu zato da bih morala izlaziti iz sebe i kružiti oko sebe da bih ikome išta dokazivala...netko to zove "objasni mi.."..ja to zovem "ne prihvaćanje".....dobar post..zasluženo na naslovnici
Fbacila je sve niz rijeku i pošla u drugi be.
Mora da dodje bar tri puta

))
I to da ostavi utisak na mene,
pozitivan ili negativan
pa da ga upamtim
Retki su koji dodju jednom pa ih upamtim...,
ali koga upamtim-zapamcen je

))
meni i takvi ponekad isklizhu iz setjanja.
dvaput je dvaput
e, ulazim ja u radnju, a jedan od samoproklamovanih distributera pokushava da sharmira prodavachicu, pa joj kazhe: "ama, shta je sa ovim gradom, nikom ne treba durex!?" ja u osmom mesecu, razgledam lampe, a doshla sam po cigare. on se okrene, trazhetji opdrshku, ja izrecitujem: "dvaput je dvaput." a on tje ti meni: "bravo gospodjo! jeste li vi za durex?" ja tju mu: "hvala, ja sam vetj dvaput.", i pogladim stomak.
hihi
ej, a njemu nije bilo smeshno. prodavachici jeste, ali je on uskoro otishao bez mnogo pozdrava.
Prvo fruštuk, e ondak dvaput.
sad mi kazhesh. a ja od jutros sve naopako.
Dvaput fruštukovala, a?
pa kad bejashe ukusan.
naravno da nije potrebno previse inteligencije, pisanje je pre stvar dupeta(mislim zagrejati stolicu), nego glave.Al ipak moram da kazem da ti je tekst odlican

za pisanje ti je dovoljna jedna salveta i hemijska olovka, merci beacoup, beacoup! ili flomaster i zid. glava chisto kao kutija za formulaciju rechenice od odjeka spolja, i kao drzhach ochiju, chisto da ne pishesh po sebi ili si drugoj ruci ili nekom trecjemu... je*bo mozak, svi na pisanje! (ne na piSHanje, piSanje!)
ona nema chak ni glavu, nego polovinu glave koja je sprzhena. ali, zato ima brkove za medalju.
nemam ja nishta. ni kljunitj, ni kriltsa...
zaboga, dokle te obmane i lazhji?! joshj tjeshj da tvrdishj kako u vlasnishjtvu nemashj ni jezichjinu! brrrrrruka, mitjo! brrrrruka!
de si, mitjo, pichjka mu materina u dupetu...
jebo te djoka, umalo da zaboravim da sam ovde. gde si ti, gospodjo ti bozhje pobogu?
Како је лепо када љубав цвета
сав сам се разнежио као снежић
до цурења....
Mogu vanilice sa sve kafom? Nego da te pitam..... tko sam ja i tkoliko je sati? (-:
ontoliko kolitko ti dam.
ontoliko! ha ha!