Svaki put kada odem da se tuširam, u glavi mi odzvanja ogovor jedne žene koja je došla kod lekara, a kao se zaprala, a zaboravila da ubriše štroku ispod sisa, pa se doktor neprijatno iznenadio, i izgrdio je, te oj preporušio «Vodič kroz higijenu za nepismene», gde je peškir, kao i kod Adamsa igrao veliku ulogu.
Ima dvadeset i kusur godina kako je taj ogovor vođen između moje majke, i još jedne zdravstvene radnice, no i dan danas, ja pažljivo sapunom prelazim podno dojaka, da se ne bih slučajno pred doktorom, da ne čuje zlo, obrukala, pa me posle ogovarali oni koji su bili prisutni.
Kako god hoćeš, ja i moje dete tako blistavo čisti uživamo. On je napunio pet meseci, i kaki dva puta dnevno. Dva puta dnevno ja i žmu oblačimo navijačke šalove, i sa juga i severa urličemo: «KA-KI! KA-KI! KA-KI! JEEEEEEEEEEEEE!!!!»
Zašto? Zato što je mnogo smešan dok se bavi. Sav se zacrveni, i izbaci jezik, i stenje kao da podiže zemaljsku kuglu.
Potom se radujemo minulom radu, a ja mu pažljivo obrišem guzu, jer sam čula od komšinice da je jednog malog majka dovela na vakcinaciju, a njemu se, jadnom, sva guza ojela, pa je doktor izgrdio, preporučujući «Vodič za majke za debile».
I tako ja brišem, sve strahujući da se negde moje dete ne obruka, ojedeno i u pečatima.
Ne znam, da nije ovih priča, da li bih se uopšte kupala, i guzice kome brisala.
Takva sam ti ja stoka.
Ali evo ti ga, pa vidi da li je zaslužio pampering.
Kaj ne?







