Sta sad reci sta je majka...? To je ona osoba, koja zna, koja osjeca da si ti njen dio. Nesto sto je postalo iz nje. Cula sam da se djecaci odvajaju od majcinog krila negdje oko osmog razreda. A ja, kad malo bolje razmislim, ja sam se davno odvojila od majke... Bas kad odes negdje jednu noc, kazes da ces biti negdje, a odes negdje drugo i nastane opsta strka! Keva hoce zvati policiju, cale je smiruje i na kraju se i ti bojis doci kuci. Znaci, cim otvoris vrata cekaju te oboje i jedno 50 lekcija o svacemu, ljubavi, postovanju, odgovornosti... I na kraju budes u kazni do kraja zivota. I sta ne kraju misliti? Imati dijete sa velikim saznanjem da ce vrjeovatno jako da lici na svoju majku ili zivjeti zauvijek sam? Ja stvarno ne znam hocu li ikad imati djecu, jer ja ne bih znala kako da ga odgajam; Kako mogu da mu zabranim stvari koje su lose, kad upravo te stvari koje meni moji roditelji zabranjuju, ja cinim. Sta reci? Marley

Ocigledno mi nije sudjeno da napisem jedan prokleti post! Vec po treci put pokusavam da docaram atmosferu sa jednog rodjendana... Nervira me to sto svako odjednom ima pravo da cacka po mom kompu! Sad sam u stadijumu da mi se nista ne da! Po cijeli dan visim u pozoristu, pripremajuci taj neki komad za zavsnu predstavu. A keva ne bi dala para ni za lijeka, kao da je najveca recesija! Moram od svakog ko naidje zicat' za cigaru. Pomislio bi covjek, eto, i taj rasput, ruke mu se pozlatile, da je sad vrijeme kad se treba odmoriti. A ja... Nikad smorenija u zivotu,,, Nema vise obaveza, nema vise dosadnog ucenja u noc, nema vise marke sto mi keva da da nesto ''pojedem'', nema vise bjezanja sa casova... Boze dragi sta mi ucini ova gimnazija... Neko bi pomislio da sam se uzelila skole... Ne do' Bog! Samo bih zeljela da mi se desi neka promjena... Do sledeceg javljanja, Marley

Kao sto kaže naslov, ja sam jedan dan prije škole pušila cigare u naravno praznoj kuci. To mi je bila neka rutina da se zaključam u praznu kucu, odvrnem Linkin Park - By Myself i pušim York. Ležim ja tako na podu, tuče muzika, pušim... Kad odjednom neko lupi vratima! Uh! Ja sam se stresla! Znam da su vrata bila zaključana, potrčim do vrata - vrata zaključana, ali se ključ bio klatio. Odmah sam se naježila. Aj oke, ali onda su lupila i vrata od dnevne sobe! Ono...Kontam kako više nikada neću pušiti York i odem do dnevne sobe - kad se iznad šporeta napravio Duh Od Dima! Doduše, napravilo se od dima nešto sto lici na ljudsku glavu i torzo. Ja sva u čudjenju, stojim kao kip i beljim u figuru iznad šporeta! Nije ništa značajno rekao, samo se nasmijao, ali onako podlo... Tu priču je isti taj dan čula čitava mješovita i mašinska škola, jer sam se ja derala iz sve glasa od očaja... Marley