Ovo sam se pitala danas, i juče, a verovatno ću i sutra. Zbog svog sina, zbog sebe.. zbog odgovornosti.
Umorna sam od rojeva sumnji.
Ne mogu bezbrižno utonuti u sne, a suludo je ostati večno budan.
Možda treba pustiti stvari da idu svojim tokom.. , ne, postoje odluke u kojima je itekako važna moja budnost i zdrava pamet. Ali, .. šta ako je to meni pametno ustvari pogrešno?! I šta bi se moglo desiti ako pogrešim? Ako pogrešimo?
Da li postoji lek za neodlučnost?
