
Ne mogu odoleti ovoj krhkoj biljčici, pa ako ona može da prkosi snegu i hladnoći, mogu i ja!
Šta sam htela da kažem, nemam pojma.. čekanje na svetlost me cedi i dodijava kao dosadna baba iz komšiluka. Hoću li i ja biti takva baba u ostareloj samoći? Ništa tužnije od zaborava. Učini se na trenutak da je biti sam sasvim udobna kalkulacija, ali život nisu kalkulacije, on kao da se zaista i uvek dešava mimo svih naših očekivanja. Preostaje samo nada da će iznenaditi i nečim zaista dobrim. Čekam trenutak u kome će uleteti pravi adut, nešto kao kec iz rukava.. ma gluposti, osim kiše i snega, smrtnicima ništa drugo ne pada sa neba. Čizmake na noge, kapa, šal i rukavice, pelerina s diskretnim tragom njegovog parfema i put pod noge! Život ne treba čekati, on čeka na nas! Pravac u noć.. Ali ja ne mogu sada, hladno mi je i spava mi se i.. misliću o tome sutra.